Ovo su neke od najčešćih prostorija u klauzurnim samostanima i samostanima općenito, iako mogu postojati i druge, ovisno o redu i pravilu ili tradiciji svake zajednice. Svima njima zajedničko je da su u službi kontemplativnog života koji traži Boga u svemu i po svemu u fizičkoj izolaciji od vanjskog svijeta. prenosi Aleteia.

1. CRKVA ILI KAPELA
Crkva ili kapela je središte samostana, gdje redovnici ili redovnice slave euharistiju, ali i mole liturgiju časova.  Tradicionalno je podijeljena u dva dijela: kor, gdje se moli liturgija časova, i “lađu”, gdje se slavi euharistija. Kor je često odvojen od lađe rešetkom koja omogućuje redovnicima da sudjeluju u liturgiji, a da ih vjernici koji dolaze u crkvu ne vide.

2. KLAUSTAR
Radi se o otvorenom prostoru koji čine četiri galerije s lukovima ili stupovima. Klaustar je mjesto prolaza između različitih prostorija samostana, ali je i mjesto molitve, čitanja, meditacije i rekreacije. U središtu klaustra obično se nalazi vrt ili bunar, koji simbolizira raj i izvor života.

3. KAPITULSKA KUĆA
Ovo je mjesto gdje se zajednica okuplja kako bi raspravljala o poslovima samostana, izabrala opata ili opaticu, pročitala pravilo, saslušala bratske ispravke i ispovjedila pogreške. Kapitul se obično nalazi uz klaustar, a ponekad ispred crkve. To je mjesto od velike važnosti za život zajednice.

4. REFEKTORIJ
Ovdje redovnice ili redovnici uzimaju obroke u tišini, slušajući nekoga tko čita duhovno štivo. Obično je također uz klaustar, blizu kuhinje. U nekim samostanima postoje dvije blagovaonice: jedna za redovnike, druga za goste ili hodočasnike koji borave u samostanu.

5. ĆELIJE
Ćelije su pojedinačne sobe svakog redovnika ili redovnice, gdje spavaju, mole, uče i rade. Ćelija je mjesto samoće i intimnosti s Bogom, gdje se redovnici povlače na odmor ili na osobnu molitvu. Ćelija je obično vrlo jednostavna i stroga, s osnovnim stvarima za život: krevetom, stolom, stolcem, ormarom, raspelom, slikom Djevice Marije ili nekim knjigama.

6. GOSTINJSKA SOBA
Radi se o mjestu gdje redovnici i redovnice mogu primati posjetitelje ili razgovarati s ljudima izvan samostana. Obično je podijeljena rešetkom ili rešetkom koja sprječava fizički kontakt između vjernika i posjetitelja.