Jesmo li u stanju shvatiti umom ono što se događa u nama kada blagujemo svetu Euharistiju? Naša se bića miješaju s tijelom Isusa Krista! Pa što radimo s Tijelom, Krvlju, Dušom i Božanstvom našega Gospodina? Na misi zahvaljujemo i hvalimo Gospodina zbog tog dara, piše Catholic Stand.

Idemo li onda svojim odvojenim putem, bez obzira na Kristovo postojanje u nama? Ili dopuštamo da Tijelo, Krv, duša i božanstvo našeg Gospodina zavladaju cijelim našim životom? Moj odgovor leži negdje u sredini.

Dar ljubavi

Krist je patio i umro na križu da nas spasi za vječni život na nebu. Na misi svjedočimo čudesnom daru ljubavi – transsupstancijaciji kruha i vina u Tijelo i Krv našega Gospodina.

Odabirući kruh da postane njegovo Tijelo, Krist se ponižava kako bi bio prisutan u najsitnijem dijelu svete hostije. Po Kristu primamo kruh života. Odabirući vino da postane njegova Krv, Krist teče kroz nas; postaje naše duhovno piće. “Tko jede moje tijelo i pije moju krv, ima život vječni, i ja ću ga uskrisiti posljednjeg dana”, rekao je Isus (Iv 6,54).

Stoga, kada sudjelujemo u ovoj pashalnoj gozbi, dopuštamo li si promjenu? “Kao što tjelesna hrana služi da se obnove izgubljene snage, Euharistija učvršćuje ljubav koja se u svakodnevnom životu iscrpljuje i lako slabi; i ta oživljena ljubav briše lake grijehe.” [KKC 1394]. Zapamtite, sveta Euharistija povećava dar Duha Svetoga.

Razmotrimo što primamo kroz Gospodinov Duh. Darovi: mudrost, razumijevanje, savjet, jakost, znanje, pobožnost i strah Gospodnji. Plodovi: dobročinstvo, radost, mir, strpljenje, dobrota, velikodušnost, blagost, vjernost, skromnost, samokontrola i čednost. Sve to omogućava ljubav našeg Gospodina.

Što je dobro u vjeri?

Stoga, kakva je korist od vjere ako je ne prakticiramo? Ako se bojimo živjeti svoju vjeru; ako skrivamo svoju vjeru usred društvenih promjena koje se protive Božjem zakonu, što postižemo? Činimo lošu službu prema svetoj euharistiji ako ne dopustimo da njezina snaga napuni našu dušu i ojača našu vjeru kako bismo mogli postati sličniji Kristu u našem svakodnevnom životu.

I tako, dok proživljavamo Isusovu muku, raspeće i slavno uskrsnuće, dopustimo si da se obnovimo. Ne bojmo se. Ujedinjeni s Isusom, imamo snage nositi svoj križ kao čin ljubavi kao što je to činio i naš Gospodin. S tijelom, krvlju, dušom i božanstvom našeg Gospodina u nama, zajedno možemo poboljšati sebe i raditi na tome da svoj svijet učinimo boljim mjestom. Amen!