Rekli ste da je euharistijsko klanjanje prvo što biste učinili da obnovite župu. Zašto je Euharistija tako središnja?

Jer život je euharistija. Šteta što ima tako tehnički i “crkveno” zvuči naziv. To je ljubav; to je život; to je cijeli smisao naših života. To nije samo jedna vrlo dobra stvar u životu, ili u svijetu; život i svijet su u njoj.

Ne radi se samo o tome da postoji analogija, sličnost; ne radi se samo o tome da je naš život poput euharistije ili da je euharistija poput našeg života. Naprotiv, naš je život euharistija, piše Peter Kreeft. 

Što znači “Euharistija”? To znači ono što je Izumitelj osmislio. To znači: “Otvori svoja usta i ja ću ih napuniti” (vidi Ps 81,10). To se odnosi na Euharistiju, a jednako se, na potpuno isti način, odnosi i na život. Sve dobre stvari – hrana i voda i zrak i zadovoljstvo i roditelji, djeca, prijatelji i životinje – dolaze od Boga, kroz dugi lanac posrednika, od Velikog praska i evolucije i ljudske povijesti do prije jedne minute. Jer isti je Bog (samo je jedan!) koji ispunjava cijelu našu prirodu, tijelo i dušu, istom stvari, svojim darovima, kad god otvorimo usta svoga tijela i duha.

Primiti sakrament samo tijelom, a ne dušom, bez vjere i nade i ljubavi prema bližnjemu, je svetogrđe, a ne svetost!

To je ono što su vjera i nada i ljubav: otvaranje usta našeg duha. Bog nam to govori svaki dan i svaki trenutak: “Otvori svoja usta i napunit ću ih.” A mi ga stalno ignoriramo, jer dolazi u mnogim prerušenim oblicima. On to čini — On se skriva — kako bi testirao i ojačao našu vjeru, a čini to jer su vjera i povjerenje korijen ljubavi.

Euharistija nije samo analogija između materije i duha, tijela i duše, puki simbol. To je protestantska ideja euharistije. Pretpostavlja lažni kartezijanski dualizam tijela protiv duše kao dvije odvojene stvari koje bi mogle nalikovati jedna drugoj. Sliče li riječi i značenje knjige jedno drugomu? Ne radi se samo o tome da u euharistiji otvaramo usta svoga tijela i u životu otvaramo usta svoje duše i volje, nego u objema otvaramo oboje, zajedno, odjednom. Ako odvojimo te dvije stvari i ne otvorimo oba usta, euharistija ne “uzima”; ne drži. Primiti sakrament samo tijelom, a ne dušom, bez vjere i nade i ljubavi prema bližnjemu, je svetogrđe, a ne svetost; i primiti Božju volju svojim umom i maštom, ali ne djelovati po njoj svojim tijelima, jednako je hromo. Na primjer, reći: “Prihvaćam tvoju zapovijed da hranim siromahe, ali neću s njima dijeliti svoj život, svoje vrijeme, hranu ili novac” nije poslušnost nego neposlušnost. Pročitajte Jakovljevu poslanicu 2,14–16 i Kristovu prispodobu o dvojici braće (Mt 21,28–32): onaj koji je rekao da, ali nije izvršio volju svoga oca, a drugi koji je rekao ne, učinio je volju svoga oca. .

Euharistija nije niti materijalna magija niti puka duhovna stvar, simbol. To je jedna stvar, a ne dvije, kao što ste vi i vaše tijelo jedno, a ne dvoje, i kao što su Krist i Njegovo tijelo jedno, a ne dvoje.

Kristovo Tijelo je Crkva. To nije ni analogija ni simbol. Što god činim Njegovom Tijelu, Njegovom narodu, činim Njemu. On je to rekao, ne ja.

Euharistija je sam Isus Krist, u cjelini, i božanstvo i čovječanstvo, a u svojoj ljudskosti i duša i tijelo, a u Njegovu tijelu i tijelo i krv. Obožavamo ga jer to nije “to”; to je “On”, Osoba, božanska Osoba. To je naš Bog i naš Spasitelj osobno, koji nam dolazi u nezamislivoj ljubavi i nenadmašnoj intimnosti. O tome se radi.