Zagledamo li se u dubinu svakog čovjeka, u njegovu povijest i okolnosti u kojima je rastao, uvidjet ćemo da su ga te okolnosti oblikovale i vodile boljim ili lošijim životnim putem.

I Alessandro Serenelli, 20-godišnjak koji je 1902. godine pokušao silovati 11-godišnju Mariju Goretti, buduću sveticu, a zatim ju usmrtio s 14 uboda nožem, imao je svoju povijest. Otac mu je bio alkoholičar, majka je završila u psihijatrijskoj bolnici kad je Alessandru bilo samo nekoliko mjeseci jer ga je htjela utopiti, a njegov je brat počinio samoubojstvo.

Alessandro Serenelli / Foto: mariagoretti.com

Teške životne okolnosti nipošto ne mogu biti opravdanje za bilo kakav zločin, no drukčiji pogled na grešna čovjeka može odvratiti osobu i s puta najvećeg zla. To je poruka milosrđa koju prepoznajemo u mnogim svecima, a osobito u svetačkom liku Marije Goretti koja je bila Alessandrova susjeda.

Alessandro Serenelli / Foto: mariagoretti.com

Njezina majka Assunta, naime, ostala je udovica sa šestero male djece, od kojih je Marija bila najstarija. Majka je često izbivala iz kuće radeći na imanju, pa je manju djecu i kućanske poslove povjerila Mariji koja se u tomu pokazala vrlo spretnom. Ipak, nadošla je napast u kojoj je sin Serenellijevih, Alessandro pohotno gledao na Mariju. Dvaput je imala sreće izbjeći Alessandrove nasrtaje, a zatim je došao i kobni 5. srpnja 1902. kad je oko podneva bila sama u kući, a Alessandro je opet nasrnuo na nju i odvukao je u sobu. Budući da mu se nadljudskom snagom opirala odustao je od svoje nakane, no vođen osvetničkom mržnjom  dograbio je nož i zadao joj 14 velikih i 4 male rane. Dok mu se odupirala molila ga je da to ne čini i da se sjeti svoje duše, a na samrti Marija Goretti mu je oprostila, izrazivši želju da ga jednog dana sretne u nebu.

Alessandro je, naravno, zbog toga završio u zatvoru, no njegov ga čin nije previše dirao. Sve do onog trenutka kada mu se Marija Goretti ukazala u zatvorskoj ćeliji i rekla da mu je još na samrti oprostila. Tada je započeo njegov put obraćenja.

Nakon odsluženja kazne, Alessandro je na sam Badnjak 1934. posjetio Marijinu majku Assuntu i molio je za oprost. Nakon toga je otišao u franjevački samostan i tamo radio kao vrtlar do kraja svog života.

U smiraj života, sada već novi čovjek, Alessandro piše svoju duhovnu oporuku u kojoj iskazuje iskreno žaljenje zbog svog mladenačkog čina, a te su njegove riječi mnoge potaknule na promjenu i obraćenje.

Alessandrova duhovna oporuka

Imam skoro 80 godina i idem prema svome kraju. Gledajući unatrag, priznajem da sam u ranoj mladosti krenuo krivim putem: putem zla koji me odveo u propast. Putem tiska sam gledao zabave i loše primjere koje je većina mladih slijedila bez razmišljanja: ni ja se nisam brinuo. Imao sam blizu sebe praktične vjernike, ali nisam obraćao pažnju na njih, zaslijepljen grubim nagonom koji me gurnuo na zao put. S 20 godina počinio sam zločin iz strasti kojega se danas užasavam i na sam spomen. Maria Goretti, danas svetica, bila je dobri anđeo kojega je providnost stavila na moj put da me spasi. Još uvijek su mi u srce utisnute njezine riječi opomene i oprosta. Molila je za mene, posredovala je za svog ubojicu. Uslijedilo je 30 godina zatvora. Da nisam bio maloljetan, bio bih osuđen na doživotnu kaznu. Bespogovorno sam prihvatio zasluženu kaznu: shvatio sam svoju krivnju. Mala Marija bila je uistinu moje svjetlo, moja zaštitnica; uz njezinu sam se pomoć dobro držao tijekom svojih 27 godina robije i nastojao živjeti pošteno kad me društvo ponovno primilo među svoje članove. Sinovi svetog Franje, manja braća kapucini iz Marchi, serafskom su me ljubavlju primili među svoje, ne kao slugu, već kao brata. Živim s njima 24 godine. I sada mirno čekam trenutak kad ću biti pridružen Božjoj viziji, kad ću zagrliti svoje voljene i biti blizu svog anđela zaštitnika i njezine drage majke Assunte. Neka oni koji budu čitali ovo moje pismo izvuku mudru pouku da se već od djetinjstva klone zla i uvijek slijede dobro. Neka shvate da vjera sa svojim zapovijedima nije nešto bez čega se može, nego je prava utjeha, jedini siguran put u svim okolnostima, pa i onim najbolnijima u životu.

Mir i dobro

                                            Macerata
5. svibnja 1961. godine
Alessandro Serenelli