Don Bosco tada zamoli prisutne da ga prate jakom vjerom i molitvom Mariji Pomoćnici kršćana. Pristupi dječakovu krevetu, pomoli se i blagoslovi ga. Ubrzo nakon toga, dječaka pusti groznica i on živnu kao da nije ni bio bolestan. Svi su bili radosni i povicima veličali sveca. On im na odlasku reče da ne zaborave zahvaliti Mariji Pomoćnici.
Don Bosco je 1869. doputovao u Rim radi poslova oko priznanja Pobožne družbe salezijanaca. Na željezničkoj stanici dočekala ga je kočija kardinala Berardija. Visoki crkveni dostojanstvenik koji mu je trebao pomoći da se bolje snađe u Vatikanu, zamolio ga je da najprije svrati k njemu, prenosi portal don Boscovi salezijanci.
Ljubazno ga je primio i odveo u uglednu rimsku obitelj u kojoj se njegov jedanaestogodišnji nećak, jedinac u svojih roditelja, već petnaest dana borio na život i smrt s opakom bolešću pod vrućicom kojoj liječnici nisu nalazili lijeka.
Kad se don Bosco pojavio, ukućani i rodbina su povikali: „Došao je don Bosco, on će ga izliječiti!“
Don Bosco se okrene kardinalu i kaže: „Ja sam došao da mi Vaša Uzoritost pomogne kod pape glede priznanja Družbe…“
„Znam, znam“, odgovorio je kardinal, „Vi sada blagoslovite moga nećaka, a ja ću razgovarati sa Svetim Ocem i učiniti sve što bude u mojoj moći da uspijete u svojim nakanama.“
Don Bosco tada zamoli prisutne da ga prate jakom vjerom i molitvom Mariji Pomoćnici kršćana. Pristupi dječakovu krevetu, pomoli se i blagoslovi ga. Ubrzo nakon toga, dječaka pusti groznica i on živnu kao da nije ni bio bolestan. Svi su bili radosni i povicima veličali sveca. On im na odlasku reče da ne zaborave zahvaliti Mariji Pomoćnici.