Četvrta je to enciklika pontifikata pape Franju, a objavljuje ju u jednom od najdramatičnijih trenutaka za ljudski rod. Okrutni ratovi, društvene i ekonomske neravnoteže, neobuzdani konzumerizam i nove tehnologije koje bi mogle iskriviti samu čovjekovu bît obilježavaju moderno doba, a Papa kroz dokument naslovljen Dilexit nos (On koji nas uzljubi), traži da promijenimo svoj pogled, perspektivu, ciljeve i popravimo ono što je najvažnije i najpotrebnije: svoje srce.

Papina najava

„Enciklika o ljudskoj i božanskoj ljubavi Srca Isusa Krista“ podnaslov je dokumenta u cijelosti usmjerenoga čašćenju Presvetog Srca Isusova. Upravo je papa Franjo bio taj koji je na općoj audijenciji na Trgu sv. Petra 5. lipnja (u mjesecu tradicionalno posvećenom Presvetom Srcu Isusovu) najavio njegovu objavu, dijeleći želju da tekst potakne ljude na razmišljanje o vidovima ljubavi Gospodnje da bi osvijetlili put crkvene obnove; ali i kazali nešto značajno svijetu koji „kao da je izgubio srce“.

Papa je također objasnio da će dokument „prikupiti dragocjena razmišljanja prethodnih tekstova crkvenoga učiteljstva i duge povijesti koja seže do Svetoga pisma, kako bi danas ponovno cijeloj Crkvi predložio ovaj kult pun duhovne ljepote“.

Ukazanja 1673. godine

Enciklika izlazi u tijeku proslave 350. obljetnice prvoga očitovanja Presvetoga Srca Isusova sv. Margareti Mariji Alacoque 1673. godine – jubileja koji se obilježava od 27. prosinca 2023. do 27. lipnja 2025. Prije tri i pol stoljeća, 27. prosinca Isus se ukazao mladoj, 26-godišnjoj francuskoj redovnici vizitandinki, da bi joj povjerio odlučujuću misiju da po cijelom svijetu širi Isusovu ljubav prema svim ljudima, osobito grešnicima.

Ukazanja u samostanu u Paray-le-Monialu, u Burgundiji, nastavila su se 17 godina. U najpoznatijem Srce Isusovo očitovalo se na plamenom prijestolju, okruženo krunom od trnja, simbolom rana nanesenih ljudskim grijesima. Krist je zamolio sestru Margaretu da se na drugi petak nakon Tijelova – dakle osam dana kasnije – slavi svetkovina Presvetog Srca Isusova.

To nije bila laka misija za redovnicu koja je čak i kod svojih sestara i poglavarica nailazila na nerazumijevanje i smatrana je vidjelicom. Nikada obeshrabrena, provela je cijeli svoj život da bi svijet upoznao Kristovu ljubav.

Širenje pobožnosti

Blagdan Srca Isusova rođen je na vratima prosvjetiteljstva. Kao što je o. Enrico Cattaneo, umirovljeni profesor patristike, napisao u časopisu La Civiltà Cattolica, „duhovnost Srca Isusova bila je prepreka raširenom racionalističkom mentalitetu, koji je raspirivao ateističku i antiklerikalnu kulturu“.

Oko te pobožnosti vodila se žestoka rasprava, čak i unutar same Crkve, sve dok 1856. godine papa Pio IX. nije odlučio blagdan Presvetog Srca Isusova proširiti na cijelu Crkvu. U 19. stoljeću kult se munjevito proširio različitim posvetama, rađanjem muških i ženskih kongregacija, sveučilišnih ustanova, oratorija i kapela.

Enciklika Haurietis acquas Pija XII.

Enciklika Haurietis acquas Pija XII. datira iz 1956. godine, iz vremena kada je pobožnost Srcu Isusovu doživljavala krizu. Enciklikom je Sveti Otac želio oživjeti bogoslužje i pozvati Crkvu na bolje razumijevanje i primjenu različitih oblika pobožnosti, „maksimalne koristi“ za potrebe Crkve, ali i „stijeg spasenja“ za suvremeni svijet.

Benedikt XVI. je u pismu za 50. obljetnicu objavljivanja enciklike Haurietis acquas istaknuo: „Ovo otajstvo Božje ljubavi prema nama ne čini samo sadržaj kulta i pobožnosti prema Srcu Isusovu: ono je, na isti način, sadržaj sve istinske kršćanske duhovnosti i pobožnosti. Stoga je važno naglasiti da je temelj ove pobožnosti star koliko i samo kršćanstvo.“

papa Franjo, klanjanje križu, Veliki petak 2024. / Foto: Vatican Media

Pobožnost pape Franje

Papa Franjo je uvijek pokazivao duboku povezanost s Presvetim Srcem, povezujući ga sa samim svećeničkim poslanjem. Godine 2016. završetak Svećeničkog jubileja bio je upravo na svetkovinu Srca Isusova, a u homiliji je Papa zamolio svećenike iz cijeloga svijeta koji su došli u Rim, da svoja srca, poput Dobrog Pastira, usmjere prema izgubljenim ovcama, prema onima koji su daleko udaljenija, pomičući epicentar srca izvan sebe.

Također, unutar konteksta Jubileja, u prvoj meditaciji o milosrđu, Papa je biskupima i svećenicima preporučio da ponovno pročitaju Haurietis acquas, jer „Kristovo je srce središte milosrđa. To je tipično za milosrđe koje prlja ruke, dira, upliće se, želi se spetljati s drugim… zalaže se za čovjeka, za njegovu ranu.“

Četvrta enciklika u pontifikatu

Dilexit nos je nova enciklika pape Franje, nakon Lumen fidei (29. lipnja 2013.) napisane četveroručno s Benediktom XVI., Laudato si‘ (24. svibnja 2015.) o krizi okoliša i potrebi brige za stvoreno, te Fratelli tutti (3. listopada 2020.) koja je sažetak Papinih apela i poruka o hitnosti bratstva i društvenog prijateljstva u svijetu rascjepkanom tada pandemijom koronavirusne bolesti, a danas bratoubilačkim ratovima i sukobima koji se također opravdavaju imenom Božjim.