Neodgovorno bi bilo dijete koje bi smatralo da mu roditelji ne smiju zapovijedati. Neodgovoran bi bio i odrasli čovjek koji bi tvrdio da mu ne trebaju prometna pravila jer će se on kretati prema vlastitim zamislima. A neodgovorni bismo bili i mi sami kad bismo rekli da se Bog ne treba miješati u naš život, davati nam zapovijedi i zakone, jer ćemo mi i bez njega urediti svoj život. Bili bismo nepravedni kad ne bismo uočili da se iza Božjih zapovijedi krije njegova očinska ljubav. Bog brižnom ljubavlju pazi da ne upropastimo vlastiti život, ali nikoga ne prisiljava – poštuje našu slobodu.

Zato ne čudi da je u Starom zavjetu jedna od središnjih tema upravo Božji zakon i vjernost tom zakonu. U prvom čitanju sveti pisac snažno naglašava čovjekovu odgovornost:
„Ako hoćeš, možeš vršiti zapovijedi… Pred čovjekom su život i smrt; što on više voli, to će mu se dati.” Drugim riječima: tko slijedi Božji zakon, bira život – vječni život. A tko mu okreće leđa, sam bira put koji vodi u smrt. Život ili propast nisu slučajnost, nego posljedica osobnog izbora.

Život ili propast su posljedica osobnog izbora

Bog ljubi čovjeka i želi ga dovesti do punine života. Ali Bog to ne čini bez čovjekove suradnje. Zato mu je dao dar slobodne volje – da slobodno bira između dobra i zla. No svaki dar nosi i odgovornost. Sloboda bez odgovornosti ne vodi u život, nego u kaos.

Čovjek je slobodan i zato odgovoran za svoja djela. Ako čini zlo, ne može krivnju prebacivati na Boga. Sveti pisac jasno kaže: Bog „nije nikad zapovjedio nikomu da bude bezbožnik niti dao dopuštenje za grijeh“. 

Izraelski narod svoju je svetost i pravednost gradio na ljubavi prema Zakonu. Ipak, taj Zakon nije bio savršen, jer ga je čovjek sveo na puko vanjsko obdržavanje. Zato Isus u današnjem evanđelju kaže: „Nisam došao ukinuti Zakon ili Proroke, nego ispuniti.”

On nas vodi s razine vanjskog ponašanja na razinu srca. I tu počinje prava drama evanđelja.

Jer lako je reći: „Nisam ubio.” Ali Isus pita: „Što je u tvom srcu?” Lako je reći: „Nisam učinio preljub.” Ali Isus pita: „Kako gledaš drugoga? Što hraniš u svojim mislima?”

Isus ide do korijena. A korijen grijeha nije u rukama, nego u srcu. Ne u djelu, nego u nutrini.

Korijen grijeha nije u rukama, nego u srcu

Bog ne želi samo naše ponašanje – Bog želi naše srce. Jer srce je mjesto odlukâ. Iz srca izlazi ljubav, ali i mržnja. Praštanje, ali i osveta. Isus zato kaže nešto radikalno: Ako u srcu nosiš srdžbu, prijezir, zamjeranje – već si započeo ubojstvo. Ako u srcu njeguješ nečiste želje – već si započeo preljub. To nije pretjerivanje. To je duhovna dijagnoza. Isus ne govori ovo da bi nas slomio, nego da bi nas iscijelio. On ne želi savršene glumce pobožnosti, nego obraćena srca. Zato kaže: prije nego što prineseš dar na žrtvenik, pomiri se s bratom. I ne samo formalno, nego iskreno – iz srca.

Isus ne govori ovo da bi nas slomio, nego da bi nas iscijelio

Današnja evanđeoska poruka pogađa i nas. I mi često nalikujemo farizejima. Molimo, postimo, obavljamo vjerske obveze, ali u srcu nosimo srdžbu, osvetoljubivost, prijezir, ogovaranje, kritiziranje, pa čak i klevetu. Ako smo iskreni prema sebi, moramo priznati da to nije u skladu s Kristovim evanđeljem.

Zato molimo Gospodina da nam podari iskrenost prema samima sebi, da se pomirimo s njim i s bližnjima kako bismo čista srca mogli vršiti svoje vjerske dužnosti i graditi istinski odnos ljubavi.

Stari zakon još uvijek živi u nama. Kad nas netko povrijedi, lako uzvraćamo. „Oko za oko, zub za zub” dobro znamo primijeniti. Ali Isus nam daje novi zakon – zakon ljubavi. Ljubav ne uzvraća zlu, ne pamti uvrede, ne traži osvetu. Ljubav oprašta.

Isus nam daje novi zakon – zakon ljubavi

Kako bi bilo lijepo kad bismo uvijek živjeli po tom zakonu! 

Znamo da to nije uvijek lako. Ali znamo i da taj put vodi u vječni život. Svetci nam svjedoče da je moguće pobijediti svaku teškoću ako znamo zašto se borimo. Za svoje spasenje trebamo učiniti samo jedan korak – ali taj korak prema Bogu moramo činiti svakoga dana.