Nakon 18 dana hoda, dominikanaci Anto Gavranović, dušobrižnik u Hrvatskoj katoličkoj misiji Hamburg, i Zvonko Džankić, starješina samostana u Korčuli, stigli su u srijedu 20. svibnja u Kotor nakon 18-dnevnog hodočašća na koje su krenuli iz Zagreba. Tako su obilježili početak proslave 100. obljetnice beatifikacije Ozane Kotorske, koja će se navršiti 2027. godine.
Na početku hodočašća slavili su misu u Samostanu bl. Ozane Kotorske sestara dominikanki na zagrebačkim Krugama.
Pješice su tako prošli kroz sedam (nad)biskupija, a put prema Kotoru ih je vodio preko Slunja, Udbine, Knina, Vrlike, Sinja, Ljubuškog, Neuma, Dubrovnika i Herceg-Novog.
Koračajući prema gradu blažene Ozane Kotorske, prve hrvatske blaženice i dominikanske trećoredice, prolazili su kroz mnoge poteškoće, poput hladnoće ranih jutara, dnevne žege i vrućine, žuljeva, umornih i otežalih nogu, ali i dodatnih kilometara zbog promašenih ili obilaznih putova.
fr. Anto Gavranović i fr. Zvonko Džankić na početku hodočašća bl. Ozani Kotorskoj / Foto: Ivan Gavranović
Kroz smijeh i veliko olakšanje na kraju puta priznali su kako je na hodočašću bilo svega, ali ponajviše onoga lijepoga. Hodajući kroz različite krajolike, iz neposredne blizine su mogli doživjeti ljepote Hrvatske.
U šali su priznali kako ih je put znao odvesti i ondje kamo nisu planirali, pa se od predviđenih 630 kilometara na kraju skupilo gotovo 700.
Ipak, na koncu su i sve te teškoće puta, kažu, shvatili kao dio ljepote i iskustva hodočašća.
neraspadnuto tijelo bl. Ozane Kotorske / Foto: Ivan Gavranović
U tim teškim trenutcima umora, neizvjesnosti i lutanja, ključna je bila molitva i pouzdanje u Boga te zahvalnost za svakog čovjeka kojeg su susreli putem. Upravo su ljudi koje su susretali, kažu, posebna priča hodočašća.
Ti su susreti, popraćeni jednostavnom ljudskom riječi, pozdravom, pitanjem ili pak samo osmijehom bili snaga u najtežim trenucima puta.
Mnogi su ih vjernici velikodušno primali u svoje domove, nudeći im okrjepu. Svoja su vrata otvorili i mnogi samostani i župne kuće gdje su dvojica dominikanaca noćila.
hodočasnike su u Kotoru dočekale sestre dominikanke / Foto: Ivan Gavranović
Kao pravi hodočasnici putem su molili, kao svećenici su u svakom mjestu slavili svetu misu te su kao vjernici svaki novi korak povjeravali Božjoj providnosti. S tim hodočasničkim ritmom stigli su u Kotor pred vrata crkve Svete Marije gdje se čuva neraspadnuto tijelo blažene Ozane.
U ime kotorskoga biskupa Mladena Vukšića, koji je zbog službenih obveza bio odsutan, dočekali su ih kancelar biskupije fra Dragan Ružić te sestre dominikanke Barbara Bagudić i Ozana Klepić.