“Trebam biti ponizan i ne umišljati da mogu reći što je Bog mislio kad je nešto rekao. Prije svega, trebam dopustiti Crkvi da mi objasni i vidjeti kako se Božja riječ tumači unutar Crkve, tj. od službenih autoriteta, onih koji  imaju vlast tumačiti Božju riječm, a to su Papa, biskupi, crkveno učiteljstvo, koncili…  Od njih tražimo i gledamo kako se tumači Božja riječ, odnosno kako tumačiti pojedini dijelove Svetoga pisma.

Prije svega, moramo znati da nije Sveto pismo uspostavilo Crkvu, nego je Sveto pismo nastalo unutar Božjega naroda, unutar Crkve i to po Božjem nadahnuću. Bog je Crkvi dao vlast da tumači Sveto pismo, kao što joj je dao vlast da Sveto pismo i sastavi”, istaknuo je fra Darko Tepert.

Tumači li se Božja riječ doslovno?

“Kada pristupamo Bibliji u Katoličkoj Crkvi, a ovdje sada ne želim govoriti o nekim kršćanskim zajednicama koje Svetom pismu pristupaju fundamentalistički (sve ono što piše shvaća se doslovno), prepoznajemo postupnost objave. To znači da je Bog polako odgajao svoj narod da bi mogao biti sposoban prihvatiti Isusa Krista-barem neki u tom narodu. Zato Stari zavjet moramo uvijek provlačiti kroz prizmu Isusa Krista. Isus Krist jedini je koji nam može reći kako ćemo protumačiti neke odlomke iz Staroga zavjeta. To je prvo i najvažnije kad tumačimo Sveto pismo. Inače, ostali bismo na onome što piše u Knjizi Izlaska: Oko za oko, zub za zub! Znamo da nam Isus govori nešto drugo. U evanđeljima Isus kaže: Čuli ste da je pisano, a ja vam kažem… Mi, dakle, imamo nešto novo, nešto veće, nešto dublje što nam Isus želi poručiti.

Druga stvar koju trebamo shvatiti jest nadahnuće Svetoga pisma. Bog je nadahnuo neke ljude da pišu Sveto pismo. Nije im diktirao što će napisati, nego ih je nadahnuo da svoje iskustvo Boga prenesu na papir. U tom nadahnuću prepoznajemo da je Bog autor Svetog pisma, ali isto tako su i ljudi koji su pisali autori. Oni su svijet shvaćali kako su shvaćali i to su zapisivali. Isto je s razumijevanjem čovjeka i Boga.

Neki ljudi u Starom zavjetu gledaju i čitaju da Bog kažnjava, da je on gnjevan. Tumače neko Božje djelovanje kao kaznu. Dakle, autori Svetoga pisma tako su si Boga protumačili i to su zapisali. Moramo znati da su pojedine riječi koje nalazimo u Bibliji bile za ono vrijeme dobre i odgovarajuće.

Bog je u postupnosti objave ljudima približavao i pojašnjavao sebe, svoje zapovijedi, vjeru. Dakle, to je jedan stadij u odgoju naroda kako bi ga doveo do onoga što imamo u Novom zavjetu.”

Je li isti Bog u Starom i Novom zavjetu?

“Isti Bog je u Starom i Novom zavjetu. U Starom možemo prepoznati one slike Boga koje su također naglašene u Novom. Papa Franjo osobito naglašava Boga kao milosrdnog Oca koji nam trči ususret da bi nas zagrlio, koji oprašta naše grijehe, koji ne gleda kako će nas kazniti. To je slika Boga koju možemo imati ako gledamo Isusa Krista. Isus Krist nam je jedini opipljivi način kako bismo Boga ‘vidjeli’ i razumjeli. Bog je već i u Starom zavjetu milosrdan: Milosrđe mi je milo, a ne žrtve. I u Starom zavjetu se Bog prikazuje kao milosrdan, kao onaj koji oprašta, podnosi, koji je strpljiv i ima razumijevanja za nas. Pogledajmo samo psalme. Bog koji nas štiti, koji je naša zaštita. U psalmu 23 se spominje štap i palica. Oni nisu tu spomenuti kako bi nas Bog kaznio, nego štap i palica su nama utjeha. Bog je prikazan kao pastir koji čuva svoje stado. Čuva ga od neprijatelja. U našem kršćanskom čitanju psalama, svi ti neprijatelji su duhovni neprijatelji, zlo i Zli. Bog je tu da nam donese pobjedu.”

Slike Boga

“Različite su slike Boga. Možemo ga gledati kao Zaručnika. On je Zaručnik svoga naroda. On je zaljubljen u nas, kao u Pjesmi nad pjesmama. Ta slika se proteže kroz Stari, ali i Novi zavjet (ne mogu svatovi postiti dok je Zaručnik s njima). Sliku pastira imamo i kod proroka Ezekijela i u Ivanom evanđelju. Možemo nastaviti i dalje, cijeli je niz slika i u Starom i u Novom zavjetu. Ne mogu jednom slikom Boga opisati. Što više slika imamo tim bolje Boga možemo opisati, ali tek donekle. Nikad ga ne možemo u potpunosti opisati i shvatiti jer nas On nadilazi. Naš jezik, riječi i shvaćanje su ograničeni.”

Ako nas Bog ne kažnjava potresom i koronavirusom, što nam onda time poručuje?

“Najbolja pouka mi je iz Lukinoga evanđelja (Lk 13, 1-2):

Upravo u taj čas dođoše neki te mu javiše što se dogodilo s Galilejcima kojih je krv Pilat pomiješao s krvlju njihovih žrtava. Isus im odgovori: Mislite li da ti Galilejci, jer tako postradaše, bijahu grešniji od drugih Galilejaca?

Što je bio problem? Židovi su tada vjerovali da je svaka nesreća posljedica nečijega grijeha. Mislili su da su oni nešto sagriješili i zato im se to dogodilo, to su zaslužili. A Isus kaže: Nipošto, kažem vam, nego ako se ne obratite, svi ćete slično propasti! 

Bilo koja nesreća nije tu da bismo rekli kako se ona dogodila ljudima kao kazna za grijeh. Ne, ali može biti meni opomena. Zašto? Zato što ne znamo ni dana ni časa kad će završiti ovaj svijet, kada će doći sudnji dan. Meni je to poticaj da se obratim. Sigurno da neko zlo koje se dogodi da u svom korijenu ima i ljudsku grešnost, ali nikada nije Božja kazna za nečiji grijeh.”

Fra Darko Tepert u videu od 21. ožujka dotaknuo se ove teme. Pogledajte video u kojem smo pozvani na ozbiljnost i mir,