“Ponizni radnik u Gospodnjem vinogradu”

Nakon smrti omiljenog Ivana Pavla II., za novog papu izabran je Joseph Ratzinger, koji je uzeo ime Benedikt XVI. Je li nam izborom svog imena htio nešto poručiti? Vjerujem da je. Vjerujem da je bio svjestan teškog stanja u kojem se Europa nalazila, a možda je čak i bio svjestan svega onoga sa čime će se tek Europa suočiti – svjestan posljedica koje dolaze kada se čovjek odijeli od Boga.

Tih, zadnjih dana njegova ovozemaljskog putovanja stizale su vijesti da se njegovo zdravstveno stanje sve više pogoršava. A onda, 31. prosinca 2022. stigla je vijest: papa emeritus završio je svoje zemaljsko hodočašće.

Velika većina ne zna da je kardinal Ratzinger, nakon svog prvog mandata kao pročelnika Kongregacije za nauk vjere poželio otići u mirovinu i posvetiti se pisanju, ali mu to tadašnji papa Ivan Pavao II. nije dopustio.

Benedikt XVI. bio je prozvan i Augustinom modernog vremena. Njegovi teološki spisi ostavljali su bez daha, te poticali na promišljanje istina vjere.

Vjerujem da je bio svjestan teškog stanja u kojem se Europa nalazila, a možda je čak i bio svjestan svega onoga sa čime će se tek Europa suočiti – svjestan posljedica koje dolaze kada se čovjek odijeli od Boga.

Njegov pontifikat bio je obilježen baš onim riječima kojima se predstavio Crkvi – poniznim radnikom u Gospodnjem vinogradu. To je bilo vidljivo i u odricanju od papinske službe na iznenađenje mnogih vjernika.

“Voljeti Crkvu znači imati hrabrosti donositi teške odluke”, poručio je tada.

“Crkva će mnogo izgubiti”

Vjerujem da se mnogi sjećaju njegove pretpostavke o tome što će zadesiti Crkvu u budućnosti. Podsjetimo se, naglasio je:

Nakon današnje krize Crkve sutra će se pojaviti – Crkva koja je mnogo izgubila. Ona će biti mala i morat će početi iznova, više ili manje od početka. Ona više neće moći živjeti u mnogim građevinama koje je izgradila u vrijeme blagostanja. Kako će se broj njezinih pristaša smanjivati, tako će izgubiti mnoge od svojih društvenih povlastica. Za razliku od ranijih vremena, na nju će se gledati puno više kao na dobrovoljno društvo, gdje ljudi ulaze samo slobodnom voljom.

Kao malo društvo, pred nju će se staviti puno veći zahtjevi na poticaj njezinih pojedinih članova. Nema sumnje da će otkriti nove oblike službe i da će zarediti za svećenika odabrane kršćane koji već slijede neku profesiju. U mnogim manjim zajednicama ili samostalnih društvenim skupinama, pastoralna skrb će se obavljati po ovom modelu. Uz to, služba svećeništva s punim radnim vremenom će biti neophodna baš kao i nekad.

No, unatoč svim promjenama koje bi se mogle dogoditi, Crkva će naći svoje utočište iznova i s punim uvjerenjem u onome što je uvijek bilo u njezinom središtu: u vjeri u Trojedinog Boga, u Isusa Krista, Sina Božjega koji je postao čovjekom, u prisutnosti Duha sve do kraja svijeta. U vjeri i molitvi ona će ponovno prepoznati svoje pravo središte i doživjeti sakramente opet kao štovanje Boga, a ne kao predmet liturgijskog učenja.

Papa Benedikt XVI. otvoreno je govorio i o problemima u Crkvi. Jednom je prilikom čak rekao da najteži progon Crkve ne dolazi od vanjskih neprijatelja, koliko od grijeha počinjenih u njoj.

Voljeti Crkvu znači imati hrabrosti donositi teške odluke, poručio je.

U knjizi Isus iz Nazareta zapisao je: “Čisto srce je srce koje ljubi, koje se predaje zajedništvu služenja i poslušnosti s Isusom Kristom. Ljubav je vatra koja pročišćava i ujedinjuje um, volju i osjećaj, ona čovjeka privodi jedinstvu sa samim sobom, a ono dolazi od Boga, kako bi mogao pomoći ujedinjenju onih koji su odijeljeni. Tako čovjek ulazi u Božje prebivalište i tako može vidjeti Boga. A upravo to znači biti blažen.”

Mislim da je zbog toga i bio toliko obljubljen. Vjerovao je ono što je naučavao, a njegova vjera je bila “živa”.

Santo subito?

Po karakteru je bio nenametljiv i uvijek je davao prostora drugima oko sebe, svjedoče njegovi najbliži, a nadbiskup Georg Gänswein, njegov osobni tajnik u jednom od razgovora pojasnio je kako je papa emeritus bio uvjeren da će nakon umirovljenja poživjeti svega godinu dana.

Na postavljeno pitanje o tome može li se čovjek pripremiti za smrt zapisao je: Čovjek se čak i mora pripremiti za smrt. Ne u smislu da izvršava određene čine, nego da iznutra živi u pravcu toga da će jednom polagati posljednji ispit pred Bogom.  Da će izići iz ovoga svijeta i da će onda stajati pred Njim i pred svecima i pred prijateljima i neprijateljima. Da, recimo to tako, prihvati konačnost ovoga života i iznutra ide prema tomu da će stajati pred Božjim licem.  

Benedikt XVI. bio je prozvan i Augustinom modernog vremena. Njegovi teološki spisi ostavljali su bez daha, te poticali na promišljanje istina vjere.

Osobni tajnik pape Benedikta objasnio je kako je papa Benedikt XVI. živio radostan i ispunjen život. Imao je duboki smisao za humor, istaknuo je jednom prilikom nadbiskup. Njegove posljednje riječi bile su: Gospodine, volim te. Iako nadbiskup Gänswein nije čuo te riječi, one su dospjele u javnost posredstvom medicinskog tehničara, koji je čuo Papine posljednje riječi.