"Točno prije godinu dana, 22. ožujka 2020. godine u 6:24 Zagreb je pogodio snažan potres jačine 5,5 stupnjeva po Richteru. Potres, koronavirus… Možda nas ovakve situacije pokekad odvedu u mislima u pitanja tipa:”Kako bi mogao izgledati kraj svijeta i kada bi mogao biti? Što bi učinio da znam da će biti sutra, ili još danas?” Ako živimo svjesni da smo stvoreni za Nebo, i svim srcem se pripremamo za vječni život s Bogom te svjesni da se za ovoga života opredjeljujemo za Nebo ili protiv Neba, onda nemamo razloga za strah… Narode moj... Ne bojte se!" U nastavku donosimo razmišljanje koje je vlč. Stjepan Ivan Horvat objavio na svojem Facebook profilu.
“Točno prije godinu dana, 22. ožujka 2020. godine u 6:24 Zagreb je pogodio snažan potres jačine 5,5 stupnjeva po Richteru. Domovi mnogih su uništeni, a život je izgubila i 15 – ogodišnja djevojčica Anamarija Carević, snažno nas je to sve potreslo, no Zagreb mora živjeti dalje.
Potres, koronavirus… Možda nas ovakve situacije pokekad odvedu u mislima u pitanja tipa:”Kako bi mogao izgledati kraj svijeta i kada bi mogao biti? Što bi učinio da znam da će biti sutra, ili još danas?”
Puno je filmova katastrofe, filmova koji pokazuju mogući kraj svijeta: „2012”, „Dan nezavisnosti” ili “Armagedon”… Obično završavaju herojskim djelima male grupice ljudi koji, u zadnjim sekundama, uspiju spasiti svijet. Znate ono kad Bruce Willis kod odbrojavanja na 00:00:02 stisne crvenu tipku i spasi svijet. Takvi filmovi potaknu nas na razmišljanje o mogućem kraju svijeta. Kraj svijeta, na više mjesta, spominje i Biblija. Naprimjer:
»Narod će ustati protiv naroda i kraljevstvo protiv kraljevstva. I bit će velikih potresa i po raznim mjestima gladi i pošasti; bit će strahota i velikih znakova s neba. No prije svega toga podignut će na vas ruke i progoniti vas…” (Usp. Lk 21,5-19)
Kada će se ovo ispuniti?
Dovoljno je pogledati dnevnik, i zapitati se ne ispunjavaju li se ove riječi već danas? Svakodnevno smo na televiziji bombardirani informacijama o ratovima, epidemijama, prirodnim katastrofama,… Mnogi su kršćani i danas progonjeni… Jesu li to znakovi da se bliži kraj svijeta? Trebamo li se bojati? Čega? Trebamo li se za kraj pripremati i kako se pripremiti? Koliko god ovaj odlomak Lukinog evanđelja izaziva strah, zanimljivo je kako završava ovaj odlomak:
„Ali ni vlas vam s glave neće propasti. Svojom ćete se postojanošću spasiti!“ (Lk 21,19)
Naš život će se završiti to je sigurno, stat ćemo pred Boga i i položiti račun za ono što smo ovdje na zemlji učinili ili što nismo učinili. Pokušajmo biti dobro pripremljeni za taj važan trenutak. Ako živimo svjesni da smo stvoreni za Nebo, i svim srcem se pripremamo za vječni život s Bogom te svjesni da se za ovoga života opredjeljujemo za Nebo ili protiv Neba, onda nemamo razloga za strah…
Narode moj… Ne bojte se!”