Unutarnje ozdravljenje

Kako ne bi došlo do nekih zabuna oko poimanja unutarnjeg ozdravljenja Ante Bilaver je na početku emisije pojasnio što se podrazumijeva kada govorimo o unutarnjem ozdravljenju. “Sve to se tiče čovjeka, njegove nutrine obuhvaća to unutarnje. Biblija piše o srcu kao nekom unutarnjem mjestu gdje se bira život ili smrt i ono nešto najsvetije, najunutrašnjije njegovo, najvažnije. Također, Biblija piše o preobrazbi uma pa to uključuje sve naše misli, sva naša uvjerenje, emocije, cijeli naš taj duhovni i duševni aspekt nas kao osoba, ali često puta i naše tijelo, jer puno toga naše tijelo doživljava i proživljava i ono što je u unutrašnjosti često se pokaže i na tijelu. Postoji puno psihosomatizama i bolesti koje su uvjetovane time što nismo iznutra neke stvari razriješili sami sa sobom. Možemo reći da Gospodin na svim razinama ozdravlja”, rekao je Bilaver.

Nadovezujući se na ono što je Ante rekao Antonija je dodala da je to jedan put kroz život, jedan proces, odnosno zalijevanje duše spoznajom o Božjoj milosti, ljubavi i Božjem milosrđu.

Na pitanje od čega točno ozdravljamo Bilaver je odgovorio: “Najčešće se to može svesti na dvije stvari: sliku o samima sebi i sliku o Bogu, točnije tko sam ja i tko je Bog. To su glavne stvari za čovjeka i za njegov život i smisao. Najveći dio spada na identitet i što mi vjerujemo i mislimo o samima sebi i o Bogu”.

Puno je laži i lažnih uvjerenja u koja mi vjerujemo, a da nismo ni svjesni…

Iz iskustva kojeg ima posvjedočio je kako mnogi ljudi u sebi nose teške rane i traume, nešto što nije procesuirano, integrirano, nešto što nisu posložili u samima sebi. Dodao je i da ljudi u sebi nose krive slike o Bogu, ali i njima samima i njihovom dostojanstvu. “Puno je laži i lažnih uvjerenja u koje mi vjerujemo i na temelju kojih se mi ponašamo i djelujemo koje uvijek u podsvijesti imaju svoj vlastiti život i djeluju, a mi nismo možda ni svjesni da je to u nama. I najčešće je to nešto što nam se dogodilo u prvim godinama života kada se formira naša osobnost, doživljaj svijeta, doživljaj roditelja, autoriteta i svega. U tom našem iskustvu nastaju uvjerenja o svemu tome. Puno je laži i lažnih uvjerenja u koja mi vjerujemo, a da nismo ni svjesni, a budući da je Isus za sebe rekao da je Istina, on je jedini kriterij istine i onda u odnosu prema njemu mi mjerimo koje je uvjerenje lažno, a koje nije”, poručio je.

Kada mi steknemo nekakva iskustva i spoznanje onda već imamo odgovornost što ćemo s tim, hoćemo li živjeti na tim starim ranama ili krenuti naprijed.

Dotaknuli su se pitanja osobne odgovornosti za stanje u kojem se nađemo. Ante je naglasio da je naša odgovornost kako mi reagiramo na te stvari koje nam se dogode. “U djetinjstvu mi najčešće nismo krivi što nam se dogodilo, zašto što jednostavno djeca kada su mala nemaju sustav razlučivanja što je njihova odgovornost, a što ne, ali što ćemo kasnije s tim u životu jest naša odgovornost. Kada mi steknemo nekakva iskustva i spoznanje onda već imamo odgovornost što ćemo s tim, hoćemo li živjeti na tim starim ranama ili krenuti naprijed”, dodala je Antonija.

Idenitet

Govoreći o identitetu Ante je naglasio: “Ono najvažnije i temeljno u našem identitetu jest da smo mi djeca Božja, da nas je Bog stvorio za sebe. To je za kršćane važna stvar i radi ogromnu razliku. Božja perspektiva je za nas ključna. Taj identitet o kojem mi želimo pričati, on se tiče Božje perspektive da nam Bog otkriva istinu o nama samima, tko smo mi zapravo. Ono što Bog želi reći o meni je najvažnije i to je ona jedna istina koja je ključna za moj mir, moju slobodu, stabilnost, radost i sve”.

Dijete Božje

A na pitanje što to znači da sam dijete Bože Bilaver je odgovorio: “Kad ti netko kaže da si dijete Božje, kao što su ti rekli na krštenju, to ne govori toliko o tebi koliko o Ocu. To govori da imaš Oca i Otac je taj koji daje identitet i od koga dolazi identitet. I kada znam tko je Otac onda znam i čije sam dijete. I taj Otac je i Stvoritelj i ako je on mene stvorio zna i za što me je stvorio i zbog čega me je stvorio. Onda ja u tim otkrivenjima i odgovorima dolazim do odgovora tko sam ja i koji je smisao moga života”.

I kada znam tko je Otac onda znam i čije sam dijete. I taj Otac je i Stvoritelj i ako je on mene stvorio zna i za što me je stvorio i zbog čega me je stvorio.

Područja ozdravljenja

Oboje su se složili da smo svi potrebni unutarnjeg ozdravljenja. Ante je nadodao da smo svi rođeni u krizi identiteta, odnosno “kako se razvijamo trebamo razviti odnos s Bogom”. “Dok ja ne upoznam tko sam ja, za koga i za što sam stvoren, živim jednu svojevrsnu krizu identiteta”, dodao je.

Antonija je istaknula da područja potrebna ozdravljanja najbolje prepoznajemo u odnosu s drugima, ali isto tako u poimanju samih sebe i Boga. “Bilo bi dobro nekada postaviti si i pitanje: ‘Što ja mislim kakvom me Bog vidi?‘ i iz tog pitanja mogu dobro vidjeti gdje sam ja i kako ja stojim i gdje meni treba ozdravljanje i na kojem području”, dodala je.

Govoreći o preprekama koje usporavaju ozdravljenje Bilaver je pojasnio da su to najčešće neozdravljene i traume koje žive u čovjeku i koje utječu na njegovo ponašanje i misli, ali isto tako i ustrajanje u teškom grijehu.

Duh Sveti je liječnik, on je taj koji ozdravlja, koji radi, a mi smo ti koji surađujemo.

“Duh Sveti je glavni unutarnji ozdravitelj. To je razlika između psihoterapije, logoterapije sa službom ozdravljanja unutar Crkve. Duh Sveti je liječnik, on je taj koji ozdravlja, koji radi, a mi smo ti koji surađujemo. Mi smo poslušni njegovim poticajima. On je glavni lik, nije to neka ljudska izmišljotina, ljudski sustavi. Ne oslanjamo se sami na sebe nago na njega. On je ključni faktor”, poručio je Bilver.

“Unbound” molitva

“Unbound” je molitva evangelizacije srca koja vjernike, primjenom istine Evanđelja, vodi do slobode i susreta s Bogom Ocem.

Antonija je naglasila da je najviše upoznala Boga Oca kroz molitvu “Unbound” služeći drugima. Istaknula je da svaki put ostane bez teksta kada vidi što Bog napravi kroz jednu molitvu “Unbounda”, nakon što prođu sve i osoba dođe do Očevog blagoslova.

Očev blagoslov je cilj molitve, odnosno primiti tu puninu, ono što ti Bog želi dati, što je toliko dugo čekao na tebe i Duh Sveti od početka priprema srce osobe ide korak po korak, čisti srce, da može biti spremna primiti tu količinu darova koje ti želi dati.

“Očev blagoslov je cilj molitve, odnosno primiti tu puninu, ono što ti Bog želi dati, što je toliko dugo čekao na tebe i Duh Sveti od početka priprema srce osobe ide korak po korak, čisti srce, da može biti spremna primiti tu količinu darova koje ti želi dati. To je prekasno iskustvo vidjeti kako Bog gleda na jednu osobu, koliko ju ljubi i koliko ju je želio, koliko je bio s njom, a ona je bila u uvjerenju da ga nije bilo s njom. Sve te istine sjedaju tu. Svjedočila sam primjerima gdje osoba se fizički promijeni nakon molitve”, poručila je.

Ante je istaknuo da ga iznova oduševi dovesti ljude Ocu. “Najvažniji je Očev blagoslov da Otac osobi pokaže zašto je ona tu. Ocu je fokus na tome da nam pokaže koliko nas voli. Izgovarati očinski blagoslov za ljude je nešto prekrasno”, dodao je Bilaver.

Izgovarati očinski blagoslov za ljude je nešto prekrasno.

Pojašnjavajući kako izgleda jedna takva molitva Antonija je rekla: “Na ‘Unbound‘ molitvi uvijek je prisutan voditelj molitve i zagovornik i osoba koja dolazi na molitvu. Zagovornik cijelo vrijeme moli u tišini i ne uključuje se tokom intervjua niti prolaska kroz ključeve, jedino u Očevom blagoslovu. Voditelj zapisuje dok osoba priča svoju priču i usput možda postavi neko pitanje. Nakon što je osoba izrekla sve što je imala prolazimo kroz pet ključeva. Prvi ključ je pokajanje i vjera gdje osoba izražava kajanje i vjeru po stavkama koje je rekla kroz intervju. Drugi ključ je opraštanje. Potom treći ključ je odricanje nakon kojeg slijedi četvrti ključ zapovjedna molitva koju voditelj izgovara i nakon toga peti ključ onaj najvažniji, a to je Očev blagoslov”.

Važno je naglasiti kako se “Unbound” molitva ne protivi nauku Katoličke Crkve.

Cijeli podcast o unutarnjem ozdravljenju poslušajte ovdje!