Redovna opća skupština Biskupske sinode otvorena je svečanim misnim slavljem na Trgu sv. Petra u Vatikanu u srijedu, 2. listopada na spomen Svetih anđela čuvara. "Najveći je u Crkvi onaj koji se najviše ponizi", poručio je Sveti Otac.
Papa Franjo se u homiliji zadržao na tri slike koje su od velikog značaja i za samu Sinodu: glas, utočište i dijete.
Bog preporučuje narodu da na putu do Obećane zemlje sluša “glas anđela” (usp. Izl 23, 20-22). “Slika je to koja nas se tiče izbliza, zato što je Sinoda također putovanje, na kojem Gospodin stavlja u naše ruke povijest, snove i nade velikog naroda: sestara i braće raspršenih diljem svijeta, oduhovljenih vlastitom vjerom, nošenih istom željom za svetošću, kako bismo s njima i za njih pokušali shvatiti kojim nam je putem ići da bismo stigli tamo gdje nas On želi odvesti”, istaknuo je.
Slika je to koja nas se tiče izbliza, zato što je Sinoda također putovanje, na kojem Gospodin stavlja u naše ruke povijest, snove i nade velikog naroda…
Nadalje, simbol utočišta su krila koja štite i čuvaju: „Svojim će te krilima zaštititi“ (Ps 91, 4). Krila mogu podići tijelo sa zemlje, ali i sklopiti se i postati štitom i gnijezdom za malene kojima je potrebna zaštita. “To je slika onoga što Bog čini za nas, ali je i uzor koji treba slijediti, posebno na ovom susretu i zborovanju. Među nama, draga braćo i sestre, ima mnogo jakih, učenih, sposobnih uzdići se visoko snažnim pokretima razmišljanja i briljantnim shvaćanjima. Sve to je bogatstvo, koje nas potiče, goni, ponekad prisiljava da budemo otvoreniji u svojim razmišljanjima i odlučno idemo naprijed, kao što nam, jednako tako, pomaže da i pred izazovima i teškoćama ostanemo stameni u vjeri”, naglasio je Sveti Otac.
Najveći je u Crkvi onaj koji se najviše ponizi.
Na koncu Papa je istaknuo kako Isus poručuje da se prava veličina čovjeka skriva u malenosti djeteta. “Sinoda, s obzirom na svoju važnost, u stanovitom smislu traži od nas da budemo ‘veliki’ – duhom, srcem, u svojim pogledima – zato što su pitanja koja treba obrađivati ‘velika’, a scenariji unutar kojih su smještena široki, univerzalni. Ali upravo iz tog razloga ne možemo si dopustiti da odvraćamo pogled od djeteta, koje Isus nastavlja stavljati u središte naših sastanaka i naših okruglih stolova, kako bi nas podsjetio da jedini način da budemo ‘na visini’ zadatka koji je pred nama, koji nam je povjeren, jest taj da se učinimo malenima i prihvaćamo jedni druge kao takve, s poniznošću. Najveći je u Crkvi onaj koji se najviše ponizi”, poručio je Sveti Otac.