Danas u svijetu stotine milijuna djece, iako nisu u dobi da mogu na sebe preuzeti obaveza odraslih, prisiljeni su raditi i mnogi su od njih izloženi posebno opasnim poslovima. A da ne govorimo o dječacima i djevojčicama koji su robovi trgovine ljudima radi prostitucije ili pornografije, kao i prisilnih brakova. I to je gorka istina. U našim društvima, nažalost, djecu se na mnoge načine zlostavlja i s njom se loše postupa. Zlostavljanje maloljetnika, kakve god prirode da bilo, prijezira je vrijedan i okrutan čina. To nije jednostavno rak-rana društva, ne, to je zločin.

To je vrlo teško kršenje Božjih zapovijedi.

To je vrlo teško kršenje Božjih zapovijedi. Nijedno dijete ne bi smjelo biti zlostavljano. Čak i samo jedan slučaj je previše. Potrebno je, dakle, probuditi naše savjesti, pokazati na djelu blizinu i konkretnu solidarnost sa zlostavljanom djecom i mladima i, istodobno, graditi povjerenje i sinergije između onih koji se zalažu za to da im se pruži prilika i sigurna mjesta u kojima će mirno odrastati.

Znam jednu zemlju u Latinskoj Americi, gdje raste posebno, vrlo posebno voće, koje se zove arandano [vrsta borovnice]. Za berbu tog arandana potrebne su male ručice pa se djecu tjera da to rade, porobljuje ih se dok su još mali za berbu.

Isus želi da svi budemo slobodni i sretni; i ako On ljubi svakog muškarca i svaku ženu kao vlastitog sina ili kći, voli malene svom nježnošću svoga srca.

Bio je također jedan slučaj u mojoj zemlji, jedan dječak, zvao se Leon, bio je otet i ne zna se gdje je. Jedna je od pretpostavki da je odveden negdje da mu se izvade organi, radi presađivanja organa. I to se radi, znate to dobro. To se radi! Neki se vrate sa ožiljcima, drugi umru. Zato želim danas spomenuti tog dječaka Leona.

Teško nam je prepoznati socijalnu nepravdu koja dvoje djece, koja možda čak stanuju u istoj četvrti ili stambenoj zgradi, tjera na dijametralno suprotne putove ili sudbine, jer je jedno od njih rođeno u siromašnoj obitelji. To je nedopustivi slom u ljudima i društvu: između onih koji mogu sanjati i oni koji moraju podleći. Ali Isus želi da svi budemo slobodni i sretni; i ako On ljubi svakog muškarca i svaku ženu kao vlastitog sina ili kći, voli malene svom nježnošću svoga srca. Zato traži od nas da zastanemo i poslušamo patnju onih čiji se glas ne može čuti, onih koji su lišeni obrazovanja. Boriti se protiv izrabljivanja, posebno izrabljivanja djece, glavni je put za izgradnju bolje budućnosti za sve.

Neke su zemlje mudro napravile što su napravile popis dječjih prava. Djeca imaju prava. Potražite sami na internetu koja su prava djeteta.

Sveta Terezija iz Kolkate, radosna radnica u vinogradu Gospodnje, bila je majka najsiromašnijih i zaboravljenih djevojčica i dječaka. Nježnošću i pažnjom svoga pogleda, ona nas može pratiti kako bismo vidjeli tu nevidljivu djecu, mnogobrojne robove svijeta koje ne smijemo prepustiti njegovim nepravdama. Jer sreća najslabijih gradi mir svih. I pustimo da nam preko Majke Terezije djeca progovore:

„Tražim sigurno mjesto

gdje ću se moći igrati.

Tražim osmjeh

onoga koji zna ljubiti.

Tražim pravo da budem dijete,

da budem nada

u bolji svijet.

Tražim da mogu rasti

kao osoba.

Mogu li pritom računati na tebe?“ (sv. Terezija iz Kolkate)

Cijelo obraćanje pročitajte na stranici IKA-e.