„U grobu, Isus, živa Očeva Riječ, šuti. Ali upravo u toj tišini počinje rasti novi život. Poput sjemena u zemlji, poput tame prije svitanja. Bog se ne boji vremena koje prolazi, jer je On i Gospodar iščekivanja“, poručio je papa Lav XIV. na redovnoj općoj audijenciji u srijedu 17. rujna na sedmoj u nizu kateheza posvećenih Isusovoj pashi na temu „Smrt. „Nov grob u koji još nitko ne bijaše položen“.
U novoj u nizu kateheza o Isusu, našoj nadi, Papa je danas razmatrao otajstvo Velike subote:
Sin Božji leži u grobu. Ali njegova „odsutnost“ nije praznina: to je iščekivanje, odgođena punina, obećanje koje se čuva u tami.
To je dan velike tišine, u kojem se nebo čini nijemim, a zemlja nepomičnom, no upravo se tu ispunjava najdublje otajstvo kršćanske vjere.
Papa Lav XIV. / Foto: Vatican Media
To je tišina bremenita značenjem, poput krila majke koja nosi svoje nerođeno, ali već živo dijete.
Isusovo tijelo, skinuto s križa, pažljivo je zamotano, kao što se čini s nečim dragocjenim. Evanđelist Ivan nam govori da je pokopan u vrtu, u „nov grob u koji još nitko ne bijaše položen“ (Iv 19, 41).
Ništa nije prepušteno slučaju. Taj vrt podsjeća na izgubljeni Eden, mjesto gdje su Bog i čovjek bili sjedinjeni.
A taj grob, u koji nitko prije nije ukopan, govori o nečemu što se tek treba dogoditi: to je prag, a ne kraj. Na početku stvaranja, Bog je zasadio vrt; sada i novo stvaranje počinje također u vrtu: s grobom koji je zatvoren, ali će uskoro biti otvoren.
Papa Lav XIV. / Foto: Vatican Media
Velika subota je ujedno dan počinka. Prema židovskom zakonu, sedmog dana se nije smjelo raditi: naime, nakon šest dana stvaranja, Bog se odmara (usp. Post 2, 2). Sada i Sin, nakon što je dovršio svoje djelo spasenja, počiva.
Ne zato što je umoran, već zato što je dovršio svoje djelo. Ne zato što se predao, već zato što je ljubio do samog kraja.
Više nema što za nadodati. Taj počinak je pečat učinjenog djela, to je potvrda da je ono što je trebalo biti učinjeno zaista dovršeno. To je počinak ispunjen skrivenom Gospodinovom prisutnošću.
Papa Lav XIV. / Foto: Vatican Media
Nama je teško zaustaviti se i odmoriti. Živimo kao da život nikad nije dovoljan. Trčimo kako bismo nešto stvorili, dokazali se, držali korak. Ali Evanđelje nas uči da trebamo znati stati jer je to čin povjerenja koji trebamo naučiti.
Velika subota nas poziva otkriti da život ne ovisi uvijek o tome što činimo, već i o tome da se znamo oprostiti od onoga što smo mogli učiniti.
U grobu, Isus, živa Očeva Riječ, šuti. Ali upravo u toj tišini počinje rasti novi život. Poput sjemena u zemlji, poput tame prije svitanja. Bog se ne boji vremena koje prolazi, jer je On i Gospodar iščekivanja.
Papa Lav XIV. / Foto: Vatican Media
Tako i naše „beskorisno“ vrijeme, vrijeme stanki, praznina, besplodnih trenutaka, može postati plodno krilo uskrsnuća.
Svaka prihvaćena tišina može biti uvod u novu Riječ. Svako zaustavljeno vrijeme može postati vrijeme milosti, ako ga prinesemo Bogu.
APEL
Izražavam iskrenu blizinu palestinskom narodu u Gazi koji i dalje živi u strahu i preživljava u neprihvatljivim uvjetima, još jednom prisilno raseljen iz svoje zemlje.
Pred Svemogućim Gospodinom, koji je zapovjedio: „Ne ubij“ (Izl 20, 13), i pred očima cijele ljudske povijesti, svaka osoba uvijek ima nepovredivo dostojanstvo koje treba poštivati i štititi.
Ponovno pozivam na prekid vatre, oslobađanje talaca, dogovoreno diplomatsko rješenje i puno poštivanje međunarodnog humanitarnog prava. Pozivam sve da se pridruže mojoj iskrenoj molitvi da uskoro svane zora mira i pravde.
U sklopu pozdrava talijanskim vjernicima
[…] I prije nego završim, želio bih vam svima zahvaliti na lijepim željama za moj imendan. Hvala od srca!
Cijelu katehezu pročitajte na mrežnoj stranici IKA-e.