Luka smješta Isusovo rođenje u „točno određeno vrijeme“ i u „precizno opisano geografsko okruženje“, tako da „ono univerzalno i ono konkretno dodiruju jedno drugo“ (Benedikt XVI., Isusovo djetinjstvo, 2012., 77). Bog koji dolazi u povijest ne ruši strukture svijeta, već ih želi osvijetliti i iznutra preoblikovati.

„Kuća kruha“

Betlehem znači „kuća kruha“. Ondje su se navršili Mariji dani da rodi i ondje se rađa Isus, kruh koji je sišao s neba da utaži glad svijeta (usp. Iv 6, 51). Anđeo Gabriel je navijestio rođenje mesijanskog Kralja u znaku veličine: „Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus. On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova, i kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijeke i njegovu kraljevstvu neće biti kraja“ (Lk 1, 32-33).

Sin Božji se ne rađa u kraljevskoj palači, nego u stražnjem dijelu kuće, u prostoru u kojem se drže životinje

No, Isus je rođen na način koji je bez presedana za jednoga kralja. Naime, „dok su bili ondje, navršilo joj se vrijeme da rodi. I porodi sina svoga, prvorođenca, povi ga i položi u jasle jer za njih nije bilo mjesta u svratištu“ (Lk 2, 6-7). Sin Božji se ne rađa u kraljevskoj palači, nego u stražnjem dijelu kuće, u prostoru u kojem se drže životinje.

Luka nam tako pokazuje da Bog ne dolazi na svijet uz zvučne svečane proglase, ne očituje se u buci i galami, nego započinje svoj životni put u poniznosti. A tko su prvi svjedoci toga događaja?

Nekolicina pastira: neukih ljudi, koji su zaudarali zbog stalnog dodira sa životinjama, koji žive na rubu društva. Ipak, oni se bave zanimanjem kojim se sam Bog objavljuje svome narodu (usp. Post 48, 15; 49, 24; Ps 23, 1; 80, 2; Iz 40, 11). Bog njih izabire za primatelje najljepše vijesti koja je ikada odjeknula u povijesti: „Ne bojte se! Evo, javljam vam blagovijest, veliku radost za sav narod! Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj – Krist, Gospodin. I evo vam znaka: naći ćete novorođenče povijeno gdje leži u jaslama“ (Lk 2, 10-12).

Mjesto na koje treba poći da bi se srelo Mesiju su jasle

Mjesto na koje treba poći da bi se srelo Mesiju su jasle. Događa se, naime, to da, nakon toliko čekanja, „za Spasitelja svijeta, za Onoga za kojega je sve stvoreno (usp. Kol 1, 16) nema mjesta“ (Benedikt XVI., Isusovo djetinjstvo, 2012., 80). Pastiri tako doznaju da se na vrlo skromnom mjestu, rezerviranom za životinje, rađa dugo očekivani Mesija i da se rađa „za njih“, da bude njihov Spasitelj, njihov Pastir. Ta vijest otvara njihova srca udivljenosti, hvali i radosnom navještaju.

„Za razliku od mnogih drugih koji su zaokupljeni nebrojenim drugim stvarima, pastiri postaju prvi svjedoci onoga bitnog, to jest dara spasenja koje se daje. Najponizniji i najsiromašniji su ti koji znaju prihvatiti događaj utjelovljenja“ (Admirabile signum, 5).

Braćo i sestre, molimo i mi za milost da, poput pastira, budemo sposobni za čuđenje i hvalu pred Bogom, i sposobni čuvati ono što nam je On povjerio: talente, karizme, naš poziv i osobe koje je stavio na naš put. Molimo Gospodina da umijemo u slabosti raspoznati izvanrednu snagu Djeteta Boga, koji dolazi kako bi obnovio svijet i preobrazio naš život svojim planom punim nade za čitavo čovječanstvo.

Cijelo obraćanje Svetog Oca pročitajte na stranici IKA-e.