Otac Federico Lombardi, isusovac, bivši ravnatelj Radio Vatikana i Tiskovnog ureda Svete Stolice, navršava 80 godina života i 50 godina svećeništva. Život je proveo u službi Crkve, osobito u svijetu komunikacije. Suradnik trojice papa, Federico Lombardi iznosi za Vatican News svoje iskustvo i poziva nove generacije da žive novinarstvo kao poziv, a ne samo kao profesiju.

Otac Federico Lombardi danas puni 80 godina. Isusovac, jedan od protagonista postkoncilske crkvene komunikacije, bio je ravnatelj Tiskovnog ureda Svete Stolice s Benediktom XVI. i papom Franjom; 25 godina na čelu Radio Vatikana, najprije kao urednik programa, a potom kao generalni ravnatelj papinske radiotelevizije. Više od 10 godina vodio je i Vatikanski televizijski centar. Život je to svjedočenja i služenja Crkvi, obilježen predanošću i iskustvom, koji nastavlja i danas u ulozi predsjednika Zaklade Joseph Ratzinger-Benedict XVI. i poglavara isusovačke redovničke zajednice La Civiltà Cattolica. Upravo je u tom časopisu Družbe Isusove 1973. napravio svoje prve novinarske korake, a potom je 1977. postao zamjenik ravnatelja. U sljedećem intervjuu vatikanskim medijima, otac Lombardi fokusira se na neke važne trenutke svog života i profesije koju je živio uz trojicu papa.

Oče Lombardi, s kakvim osjećajima proživljavate svoj osamdeseti rođendan koji prethodi – i to je također znakovito – Vašoj obljetnici 50 godina svećeničkog ređenja, 2. rujna?

Iznenađen sam da sam već stigao do ovdje! Svi mi kad smo mladi razmišljamo o 80 godina, ili o 50 godina svećeništva, kao o dalekim ciljevima, o vrlo starim ljudima… a onda smo iz dana u dan sve bliže i na kraju stignemo tu, a možda čak i dalje… Stoga je iznenađenje popraćeno naravno velikom zahvalnošću, jer mogu samo zahvaljivati, kako za svoj život, tako i za to što sam pozvan živjeti ovaj život kao redovnik i kao svećenik. To je vrijeme zahvaljivanja, ako hoćete i prebiranja i podvlačenja crte u vlastitom životu, u službi, ali u biti to je vrijeme zahvaljivanja, jer toliko je toga što čovjek primi na dar da zapravo može samo zahvaliti Gospodinu s divljenjem i reći: “Hvala ti, dao si mi toliko vremena, toliko prilika i toliko znakova svoje milosti. Hvala ti što si me dopratio do ovdje. Nadam se da sam na prihvatljiv način odgovorio na dar koji si mi dao.”

Od svojih 80 godina, gotovo 50 ste posvetili služenju Crkvi i Svetoj Stolici na području komunikacije. Što ste naučili – iako je, naravno, teško reći ukratko – osobito u službi više papa tijekom godina, štoviše, obilježenih vrlo brzim tehnološkim razvojem i na području informacija?

Prvo što sam naučio iz iskustva – a trebalo mi je vremena da to naučim – jest da je komunikacija za čovjeka koji živi u vjeri i Crkvi sudjelovanje u poslanju evangelizacije, priopćavanja, da je upravo u poziciji u kojoj može vidjeti cjelokupnu stvarnost svijeta, povijesti, odnosa s Bogom i među ljudima. A ovo je poruka: naš Bog je Bog koji komunicira, Bog koji nam se priopćio riječima, Objavom, slanjem Isusa Krista! Cijela Crkva stoga ima poslanje, a to je komunicirati, obznanjivati, širiti Riječ Gospodnju. Shvaćajući da ako je netko pozvan djelovati na području komunikacije, pozvan je surađivati – iako na posebne načine – u samoj naravi Crkve i odnosa između Boga i čovječanstva.

Isusovac ste, bili ste i provincijal Družbe Isusove u Italiji. Kako je ignacijanska duhovnost utjecala na način rada upravo u komunikaciji?

Ignacijanska duhovnost nas uči, pomaže nam, odgaja nas, da vidimo Boga u svemu, da vidimo Gospodinovo djelo oko nas, u stvarnosti i u ljudima oko nas. Tako nam pomaže razumjeti stvarnost, ljude i događaje u perspektivi vjere, kao prisutnosti Gospodina koji djeluje. Sveti Ignacije govori o Gospodinu kao o nekom tko radi: to me oduvijek fasciniralo. On djeluje oko nas u događajima, u povijesti, u ljudima, a na nama je da ga upoznamo, vidimo, ponovno upoznamo u njegovu djelu i također pomognemo drugima da ga vide, razumiju i požele biti u njegovoj prisutnosti.

Ivan Pavao II., Benedikt XVI., Franjo. Imali ste priliku biti bliski suradnik posljednjih trojice papa. Što Vam znači na osobnoj, ali i profesionalnoj razini, jedno tako nesvakidašnje, gotovo jedinstveno iskustvo?

Uvijek sam svoj rad shvaćao kao službu i uvijek mi je bilo jasno da je papa sluga – papa je veliki sluga Crkve i čovječanstva, prisutnosti Božje u svijetu. I onda sam bio pozvan da služim toj službi, da surađujem u njoj. S vremenom mi se taj poziv na suradnju učinio uistinu velikim darom, jer je poslanje koje pape vrše uistinu jedno divno poslanje za dobro ljudi, čovječanstva i vjernika. Imao sam mogućnost surađivati, uložiti svu svoju snagu da pomognem u ovoj misiji, da pomognem razumjeti je, upoznati je putem naših sredstava komunikacije. Bilo je to služenje ovoj velikoj papinoj službi čovječanstvu i Crkvi. To me je oduvijek fasciniralo i bio sam jako zahvalan što sam pozvan na to mjesto.

Oni koji su imali privilegiju raditi s Vama znaju koliko ste pažnje uvijek poklanjali mladima, njihovom osobnom i profesionalnom razvoju. Koji biste savjet danas dali mladima koji žele postati novinari?

Rekao bih im da njihova profesija može biti vrlo lijepa, ali da se mora živjeti kao poziv, ne samo kao karijera u kojoj se razvijaju tehničke vještine, već kao način na koji se pomaže ljudima da upoznaju druge, da uspostave komunikaciju koja znači razumijevanje, međusobni dijalog. Komunikacija koja pomaže spoznati istinu i ne obmanjivati druge; u kojoj učimo isticati pozitivne strane, a ne samo dramu patnje ili probleme koje nameću zlo i nepravde. Svakako i o tome treba izvješćivati, ali također je neophodna sposobnost da se pokaže prisutnost dobra i ljubavi, često malo skrivenija, ali jednako važna. Moram reći da sam u najboljim trenucima služenja, pa i u službi papa, u komunikaciji imao dojam da su i kolege novinari rado otkrivali ljepotu svog posla kao komunikatora jer su surađivali u širenju poruka koje su bile pozitivne za čovječanstvo u čijoj službi oni, kao komunikatori, moraju biti. To mi se čini idealom za kojim valja ići na polju komunikacije, uza sve strpljenje i konkretnost koja je potrebna da se iz dana u dan uči dobro komunicirati i s profesionalnog stajališta. Ne dopustite da vama ovladaju tehničko-stručne vještine, već znajte da one moraju biti stavljene u službu nečeg velikog i lijepog kako bismo zajedno gradili društvo i dostojnu crkvenu zajednicu.

Imate 80 godina, ali ste još uvijek aktivni na polju informacija, u La Civiltà Cattolica, a također i na području Vatikana gdje ste predsjednik Zaklade Ratzinger – Benedikt XVI. Puno možemo dati i kao starije osobe, kako je istaknuo papa Franjo u svojim nedavnim katehezama o takozvanoj trećoj životnoj dobi…

Dok se može, dok ima snage, naravno da je dobro da čovjek obavlja službu koja se od njega traži. Ponekad se služba malo mijenja u stilu, naravi i učincima: starija osoba se možda osjeća manje pozvanom pratiti aktualna događanja, već biti više u razmišljanju, u potrazi za smislom stvari, o vrijednostima, ali i o budućnosti jer ne smijemo se okrenuti samima sebi, budućnosti u u kojoj bitne stvari i dalje vode. Zapravo, pomalo tradicionalno, smatram da su ono istinito, dobro i lijepo i dalje osnova našeg života i naše nade.