Na ovom veličanstvenom Trgu svetoga Petra, na kojem je papa Franjo tijekom ovih dvanaest godina toliko puta slavio Euharistiju i predvodio velike susrete, sabrani smo u molitvi oko njegovih zemnih ostataka – ožalošćenog srca, ali potkrijepljeni sigurnošću vjere, koja nas uvjerava da ljudska egzistencija ne završava u grobu, već se nastavlja u Očevoj kući – u životu sreće koji ne poznaje zalaz.

Silina izraza privrženosti i zajedništva koje smo vidjeli ovih dana nakon njegova prijelaza iz ovoga svijeta u vječnost, svjedoči koliko je intenzivni pontifikat pape Franje dotaknuo umove i srca ljudi.

Njegova posljednja slika, koja će ostati urezana u našim očima i srcima, ona je od prošle nedjelje, na svetkovinu Uskrsa, kada je papa Franjo, unatoč ozbiljnim zdravstvenim teškoćama, želio podijeliti svoj blagoslov s lože Bazilike svetoga Petra, a potom sišao na Trg kako bi iz papamobila, bez zaštitnog krova, pozdravio golemo mnoštvo okupljeno na uskrsnu misu.

Papa Franjo na Trgu sv. Petra, Uskrs 2025. / Foto: REUTERS/Yara Nardi

Unatoč svojoj završnoj krhkosti i patnji, papa Franjo je izabrao koračati putem darivanja sve do posljednjeg dana svoga zemaljskog života. Slijedio je stope svoga Gospodina, dobrog Pastira, koji je ljubio svoje ovce do te mjere da je za njih položio vlastiti život. I učinio je to snažno i spokojno, blizak svome stadu – Božjoj Crkvi – imajući u srcu Isusove riječi koje prenosi apostol Pavao: „Blaženije je davati nego primati“ (Dj 20,35).

Zadržao je svoj temperament i način pastoralnog vodstva te je odmah ostavio snažan osobni pečat u upravljanju Crkvom, uspostavljajući izravan kontakt s pojedincima i narodima. Želio je biti blizak svima, s izraženom pažnjom prema onima u poteškoćama, nesebično se darujući osobito za posljednje, odbačene i marginalizirane. Bio je Papa među ljudima, s otvorenim srcem za svakoga.

Osim toga, bio je Papa osjetljiv na ono novo što je izranjalo u društvu, kao i na ono što je Duh Sveti poticao unutar Crkve.

Papa Franjo / Foto: Vatican Media

Bio je vrlo spontan i imao je neformalan način ophođenja, čak i prema onima koji su bili daleko od Crkve.

Pun ljudske topline i duboko osjetljiv na drame današnjice, papa Franjo je istinski dijelio tjeskobe, patnje i nade našeg doba globalizacije, te se potpuno davao kako bi tješio i ohrabrivao porukom koja je mogla izravno i neposredno dotaknuti ljudska srca.

Papa Franjo na misi s migrantima / Foto: Vatican Media

Njegova karizma prihvaćanja i slušanja, zajedno s ponašanjem usklađenim s osjetljivošću današnjice, dirnula je srca, nastojeći probuditi moralne i duhovne snage.

Prvenstvo evangelizacije bilo je nit vodilja njegova pontifikata. S jasno izraženim misionarskim pečatom, širio je radost Evanđelja – što je ujedno i naslov njegove prve apostolske pobudnice Evangelii gaudium. To je radost koja ispunja srce pouzdanjem i nadom svakome tko se povjeri Bogu.

Nit vodilja njegova poslanja bila je i uvjerenje da je Crkva dom za sve – dom otvorenih vrata. Više je puta koristio sliku Crkve kao „poljske bolnice“ nakon bitke, u kojoj je mnogo ranjenih; Crkve koja s odlučnošću želi brinuti o problemima ljudi i o velikim patnjama koje razdiru suvremeni svijet; Crkve koja se privinuti nad svakim čovjekom, bez obzira na vjeru ili životne okolnosti, liječeći njegove rane.

Neizbrojivi su njegovi znakovi i poticaji u korist izbjeglica i prognanika. Neprestano je naglašavao i važnost rada i zauzimanja za siromašne.

Foto: WILLY KURNIAWAN/REUTERS

Od njegovih 47 iscrpljujućih apostolskih putovanja, u povijesti će posebno ostati zapisano ono u Irak 2021. godine, koje je ostvario unatoč svakom riziku. Taj zahtjevni apostolski pohod bio je balzam na otvorene rane iračkog naroda, koji je duboko patio zbog nečovječnih zločina ISIS-a.

Apostolskim pohodom 2024. godine u četiri zemlje Azije i Oceanije, papa Franjo je dohvatio „najperiferniju periferiju svijeta“.

Papa Franjo uvijek je u središte stavljao Evanđelje milosrđa, neprestano naglašavajući da se Bog nikada ne umara opraštati nam: ‘On oprašta uvijek, bez obzira na okolnosti onoga koji traži oprost i vraća se na pravi put’.

Pred bijesom tolikih ratova ovih godina, s nečovječnim užasima, bezbrojnim smrtnim žrtvama i razaranjima, papa Franjo je neumorno uzdizao svoj glas, moleći za mir i pozivajući na razboritost, pošten dijalog i pronalazak mogućih rješenja. Jer, kako je govorio, rat je samo smrt ljudi, razaranje domova, bolnica i škola. Rat uvijek ostavlja svijet gorim nego što je bio prije; on je uvijek bolni i tragični poraz za sve.

Papa Franjo običavao je završavati svoje govore i susrete riječima: „Ne zaboravite moliti za mene.“

Dragi papa Franjo, sada mi molimo Tebe da moliš za nas, i da s neba blagosloviš Crkvu, blagosloviš Rim, blagosloviš cijeli svijet, kao što si to učinio prošle nedjelje s lože ove bazilike, u posljednjem zagrljaju sa svojim narodom Božjim, ali i – simbolično – s čovječanstvom koje iskrena srca traži istinu i čuva upaljenim plamen nade.

Cijelu homiliju dekana Kardinalskog zbora kardinala Giovannija Battista Rea pročitajte na stranici IKA-e.