Papa Lav XIV. potpisao je svoju prvu apostolsku pobudnicu „Dilexi te“ u kojoj u 121 točki sažima nauk Crkve o služenju siromasima tijekom posljednjih 150 godina. Izdvajamo pet središnjih tema.
Apostolsku pobudnicu „Dilexi te“ započeo je pisati papa Franjo. Papa Lav XIV. – koji je, kao redovnik, a kasnije i biskup, posvetio misionarskom i humanitarnom radu sa siromasima u Peruu, dopuštajući da ga oni evangeliziraju – nastavio je Franjinu zamisao i potpisao dovršeni dokument na blagdan sv. Franje Asiškog, 4. listopada.
U četvrtak 9. listopada predstavljena je vjernicima.
Prva apostolska pobudnica pape Lava XIV., „Dilexi te“, otkriva svoju blisku vezu s „Dilexit nos“, posljednjom enciklikom Franje, i predstavlja, u određenom smislu, njezin nastavak. To nije tekst o socijalnom nauku Crkve, niti analizira specifična pitanja.
Umjesto toga, ona postavlja same temelje objave, ističući snažnu vezu između ljubavi Kristove i Njegova poziva da se približimo siromasima.
Središnja uloga ljubavi prema siromasima je, zapravo, u samom srcu samog Evanđelja i stoga se ne može odbaciti kao draga tema određenih papa ili teoloških struja, niti se može predstaviti kao samo društvena ili humanitarna posljedica izvan kršćanske vjere i njezina navještaja.

Foto: Vatican Media
Ponovno pročitajmo Evanđelje
„Ljubav prema Gospodinu… združena je s ljubavlju prema siromasima“, piše papa Lav XIV. Stoga su nerazdvojne: Isus kaže: „Kao što ste učinili jednom od ove moje najmanje braće i sestara, meni ste učinili“.
Ovo nije stvar puke ljudske ljubaznosti, već objave: susret s onima koji su ponizni i nemoćni temeljni je način susreta s Gospodinom povijesti.
Papa primjećuje da, nažalost, čak i kršćani riskiraju „podlijeganje“ svjetovnim stavovima, ideologijama i zavaravajućim političkim ili ekonomskim pristupima.
„Činjenica da neki odbacuju ili ismijavaju karitativne radove, kao da su opsesija nekolicine, a ne goruće srce poslanja Crkve“, piše papa Lav, „uvjerava me u potrebu da se vratimo i ponovno pročitamo Evanđelje, kako ne bismo riskirali da ga zamijenimo mudrošću ovoga svijeta.“

Papa na općoj audijenciji / Foto: Vatican Media
5 središnjih tema
1. Vjera i siromašni
Vjera se ne može odvojiti od ljubavi prema siromašnima. Kristova ljubav utjelovljuje se u ljubavi prema siromašnima. Preko njih, Bog „nastavlja govoriti s nama“.
Strukture nepravde moraju biti uništene snagom dobra.
2. Ekonomija i nepravda
Ranjeno lice siromašnih je patnja nevinih (9). Dokument osuđuje „diktaturu ekonomije koja ubija“ (92) i kulturu odbacivanja koja dopušta milijunima da umru od gladi (11).
Nedostatak pravednosti je korijen društvenih zala (94). Ljudska prava još uvijek nisu jednako poštivana za sve.
3. Migranti i ropstvo
Crkva, poput majke, hoda s onima koji hodaju.
Gdje svijet vidi prijetnje, Crkva vidi djecu; gdje se grade zidovi, Crkva gradi mostove. (75).
U svakom odbačenom migrantu, Krist je taj koji kuca. Kršćanska ljubav postaje oslobađajuća, suočavajući se s modernim ropstvom: trgovinom ljudima, prisilnim radom, iskorištavanjem (61).
4. Milostinja i evangelizacija
Postoji neraskidiva veza između naše vjere i siromašnih (36). Neki kršćani dopuštaju da ih utječu svjetovne ideologije. Na milostinju se često gleda s visoka. Papa poručuje:
Moramo davati milostinju kao način da dopremo do patnje siromašnih i dotaknemo ih. (119)
5. Siromasi su učitelji Evanđelja
Siromašni nisu samo „društveni problem“, već su „u samom srcu Crkve“ (111).
Nisu ovdje „slučajno ili slijepom i okrutnom sudbinom“. Potrebno je „dopustiti da nas siromasi evangeliziraju“ (102) kao „učitelji Evanđelja“. Posljednji poziv je podići glas koji osuđuje nepravde.

papa Lav na ručku sa siromasima/ Foto: Vatican Media
Istinsko bogoslužje zahtijeva ljubav prema siromasima
Kroz biblijske citate i uvide crkvenih otaca, papa Lav podsjeća nas da ljubav prema siromasima „nije neobavezna, već je zahtjev istinskog bogoslužja“.
Riječi sv. Ivana Zlatoustog i sv. Augustina i danas prosvjetljuju Crkvu: prvi nas potiče da častimo Isusa u tijelu siromasima, pitajući kakav smisao ima imati oltare pune zlatnih posuda dok Krist leži iscrpljen od gladi odmah ispred crkve; drugi opisuje siromašne kao „sakramentalnu prisutnost Gospodina“, videći u brizi za siromašne opipljiv dokaz iskrenosti vlastite vjere:
Tko kaže da ljubi Boga, a nema suosjećanja za potrebite, laže.
Dužnost cijelog Božjeg naroda
Zbog te povezanosti sa bitnim kršćanskim porukama, završni dio pobudnice „Dilexi te“ sadrži poziv upućen svakoj krštenoj osobi, potičući svakoga da se konkretno založi za obranu i promicanje najslabijih:
„Svi članovi Božjeg naroda imaju dužnost da se njihovi glasovi čuju, iako na različite načine, kako bi ukazali na i osudili takve strukturne probleme, čak i po cijenu da izgledaju glupo ili naivno.“
To je poruka s dubokim implikacijama i za Crkvu i za društvo: trenutni ekonomsko-financijski sustav i njegove „strukture grijeha“ nisu neizbježne i stoga je moguće zamišljati i graditi – „snagom dobra“ – drugačije i pravednije društvo, „promjenom načina razmišljanja, ali i, uz pomoć znanosti i tehnologije, razvojem učinkovitih politika za društvene promjene.“
Cjelovit tekst apostolske pobudnice na engleskom, talijanskom i drugim jezicima dostupan je na službenoj vatikanskoj stranici.