Ponitifikat pape emeritusa Benedikta XVI. trajao je točno sedam godina, deset mjeseci i devet dana. Započeo je 19. travnja 2005., a završio 28. veljače 2013. iznenađujućom objavom da se povlači iz Petrove službe, kao prvi papa koji je to učinio u gotovo 600 godina. Iako je njegovo papinstvo bilo puno kraće od vremena njegova prethodnika, sv. Ivana Pavla II., bilo je vrlo „zaposleno” i značajno, piše Vatican News.

U tih gotovo 8 godina Benedikt je obavio 24 apostolska pohoda inozemstvu; sudjelovao na tri Svjetska dana mladih i Svjetskom susretu obitelji; napisao tri enciklike, Apostolsku konstituciju, tri Apostolske pobudnice; sazvao četiri sinode (2 redovne i 2 izvanredne); stvorio 84 kardinala; proglasio 45 svetih i 855 blaženih, među njima i njegovog prethodnika papu Ivana Pavla II.

Jedna od ključnih tema njegovog pontifikata bila je njegova želja da vrati Boga u središte svijeta u kojem je “vjera u opasnosti od izumiranja” (Pismo biskupima cijeloga svijeta – 10. ožujka 2009.), a često je naglašavao i potrebu pročišćavanja Crkve.

Papa dijaloga vjere i razuma

Na tragu svojih prethodnika – od Ivana XXIII. do Ivana Pavla II. – i u skladu s glavnim temama iznesenima u njegovoj prvoj enciklici „Deus Caritas Est“, Benedikt XVI. je bio svjestan važnosti međureligijskog i međukulturalnog dijaloga. Iako, često je to bila podcjenjivana karakteristika njegovog pontifikata. Ovaj je dijalog obilježio niz poteškoća i nesporazuma, ali je Benedikt ustrajao u svojim nastojanjima da dopre do pripadnika različitih religija, vjera i kultura.

Tema koja se ponavljala u mnogim njegovim govorima i spisima bila je veza između vjere i razuma: „vjera pretpostavlja razum i usavršava ga”, napisao je. Primjeri ove teme sadržani su u njegovom poznatom (ali krivo shvaćenom) obraćanju u Regensburgu u Njemačkoj (2006.), obraćanju predstavnicima svijeta kulture u Parizu (2008.), njegovom povijesnom obraćanju u londonskom Westminster Hallu (2010.) i jednako povijesno obraćanje njemačkom Bundestagu (2011).

Papa za kormilom čamca u olujnim vodama

Vladavina pape Benedikta poklopila se s posebno teškim razdobljem za Crkvu, obilježenim prije svega krizom koju je prouzrokovalo spolno zlostavljanje njezinih članova i skandalom „Vatileaks.” U glavnom govoru na početku svog pontifikata, njemački je papa osudio “prljavštinu” u Crkvi te se jasno i odlučno suočio s krizama. Postavio je temelje za reforme koje će kasnije provesti papa Franjo. Jedna od posebnosti Benediktova pontifikata bila je nemilosrdna borba koju je vodio protiv pošasti pedofilije unutar Crkve. To je potkrijepljeno naglim povećanjem broja svećenika suspendiranih 2011. i 2012. (400) zbog umiješanosti u slučajeve spolnog zlostavljanja, kao i brojem biskupa otpremljenih zbog lošeg upravljanja krizom.

Ove brojke bile su prvi opipljivi rezultat reforme koju je Benedikt donio, pod nazivom “De Gravioribus Delictis”, dokument koji je sadržavao propise usmjerene na učinkovitiju provedbu zakona i prevenciju spolnog  zlostavljanja. Kad je riječ o financijskim skandalima u koje je upleten Vatikan, njegovim su zaslugama pokrenute reforme koje su za cilj imale, upravljanje financijskim poslovima Svete Stolice učiniti transparentnijima. Primjer za to bio je njegov Motu Proprio od 30. prosinca 2010., za suzbijanje i borbu protiv nezakonitih radnji na financijskom i novčarskom području.