Majka sam tri kćeri. Ovo moje troje se nalazi u znatno različitim fazama duhovnog i emocionalnog razvoja. Moja najstarija kći je tinejdžerica i na vrhuncu svega što dolazi s adolescencijom. Moja srednja djevojčica je u zlatnim danima osnovnoškolskog uzrasta, a moja najmlađa je predškolka. Ipak, s njima već razgovaram o njihovim životnim pozivima, piše Michel Chronister s portala Catholic Exchange.

Zaljubiti se u Njega

Od trenutka kada su začete, molim za svoju djecu da upoznaju Božju ljubav. Još kad su bebe, nošene na misu na rukama, učim ih slati poljupce Isusu.

Moj magistarski studij teologije imao je veliki naglasak na katehezi. Znam kako prenijeti znanje o vjeri svojoj djeci, ali znam da je znanje beskorisno bez ljubavi. I tako, svaki nastavni trenutak pokušavam pretvoriti u priliku za odnos s Bogom. Kada djevojke i ja posjećujemo Isusa u tabernakulu, odnosimo se na njega s izrazima duboke privrženosti: “Naš mali Isuse”, “Isuse, ljubav naša”, “Mala ljubav” (jer se u Euharistiji učinio tako sićušnim, samo radi ljubavi). Nakon pričesti, oblik molitve za duhovnu pričest u mom predškolskom uzrastu je priviti se uz srce jedne od nas koji smo primili euharistiju kako bi se „mogla zagrliti od svog brata“ (na taj način ona misli na Isusa).

Moj muž me ne upotpunjuje, niti ispunjava moje želje. Isus to čini.

Kao bivše dijete koje je užasno patilo od skrupuloznosti, znam kako se djetetu lako može izgubiti u pravilima i zahtjevima naše vjere. Pokušavam se uskladiti s naznakama skrupuloznosti kod svoje djece i vratiti razgovor na odnos. Na primjer, neki dan mi je starije dijete razgovaralo zabrinuto o čistilištu. Usporedila sam to s vremenom zaruka – zajednica je neizbježna, ali ima posla da se pripremi (priprema za brak, ako je temeljita, ponekad može biti teška!) za okupljanje u zajedništvo. Tu je i bol od spoznaje da još ne možete biti u braku, jer još treba obaviti mnogo priprema. Čistilište nije Bog koji oslobađa svoj bijes na vas – on priprema vaše srce za sjedinjenje. Priprema vaše srce da prihvati da su sve dobre stvari od Njega, usmjerene prema Njemu i da se ono za čim vaše srce žudi može pronaći samo u Njemu.

U svim vezama postoje obaveze prema onome koga volite. Postoje obveze i pravila koja se pridržavate. Ali, ako je veza zdrava, sve se to radi iz ljubavi prema voljenoj osobi.

Prenošenje ovog pogleda na zvanje

Moje kćeri su još mlade, ali pokušavam im osmisliti putokaz koji je sličan onom koji sam slijedila – onom koji me doveo do vlastitog zvanja braka s njihovim ocem.

Mnogo prije nego što sam bila zaručena, udana i majka, zaljubila sam se u Isusa.

Kada je došlo vrijeme da razlučim svoj vlastiti poziv, i u posljednjih dvanaest godina braka, jedino mjesto na kojem sam pronašla pravi mir je u Bogu, i u pronalaženju njega u ljudima i okolnostima do kojih me je doveo. To ne znači da ne pokušavam tražiti mir na tisuću drugih mjesta – skrolanje po društvenim medijma, streaming videa i TV emisija, online kupovina, čitanje vijesti i slično – ali Bog je jedino mjesto gdje sam pronašla istinski mir. Najsretniji trenuci u mom braku bili su trenuci kada smo moj suprug i ja prepoznali Krista u svojoj sredini. Trenuci kada se ponovno najdublje zaljubim u svog muža su oni trenuci kada u njemu – a posebno u našim križevima i patnji tijekom godina – vidim zajedničku čežnju za Bogom.

Zaljubljenost u Krista promijenila je sve za mene.

Ali mnogo prije nego što sam bila zaručena, udana i majka, zaljubila sam se u Isusa. Gajila sam naviku redovite molitve i druženja s njim u euharistiji, ali moja vlastita djela bila su mala u usporedbi s nježnom, ustrajnom ljubavlju koja ih je susrela.

Zaljubljenost u Krista promijenila je sve za mene. To mi je u konačnici omogućilo da primim svoje zvanje kao dar i održalo me u teškim dijelovima braka i majčinstva. Moj muž me ne upotpunjuje, niti ispunjava moje želje. Isus to čini. Međutim, moj poziv je dar njegove ljubavi za mene – što znači da mogu slobodno primiti ljubav svog supružnika koja proizlazi iz Kristove ljubavi.

Moj muž zna da koliko god sam zaljubljena u njega, ja ću uvijek biti još zaljubljenija u Isusa. Isto tako, želim da moj muž duboko ljubi Boga, žudeći i za sjedinjenjem s Njim u nebu.

Ovo bi moglo zvučati uzvišeno, ali mislim da je Njegova ljubav dar koji Bog nudi svakome od nas, bez obzira na bračno stanje ili poziv. Davno prije nego što smo slabašno posegnuli za Njim, Bog je ludo zaljubljen u nas.

Provesti Valentinovo kao samac

Ništa od ovoga ne znači da je samački život lak. Uistinu nije, a Valentinovo često stavlja sol na tu ranu. Čak i kada je pun križeva (jer nije uzalud Isus od nas tražio da svaki dan „uzimamo svoj križ”), život je često lakši kada ste oženjeni ili posvećeni u celibatu.

Ali ako se još uvijek nailazite u muci čekanja ili razlučivanja, pomaže se prisjetiti se da već postoji Onaj koji je duboko, ludo zaljubljen u vas. Odmaranje u toj ljubavi nikada neće biti izgubljeno vrijeme. I, ako prestanete s razlučivanjem braka/religijskog života ili svećeništva/posvećenog celibata, tada će to zvanje biti uistinu moguće samo kada je ukorijenjeno u vašoj ulozi Njegovog Ljubljenog.

Ženo, djevojko, tako si Mu dragocjena i lijepa. A ti, mladiću, tako si duboko voljen. Sretno ti Valentinovo!