Svatko od hodočasnika koji su pohodili Svetu Zemlju povodom blagoslova Kapele hrvatskih svetaca i blaženika 1. ožujka na Pastirskim poljanama još će danima slagati svoje dojmove i živjeti u doživljajima sa svetih mjesta. No, nakon proživljenih milosnih trenutaka, postavlja se pitanje što dalje? Tu nije kraj... Evo malog sažetka!
Čovjek čiji dojam daje središnju poruku ovog događaja je kipar iz Tomislavgrada Ilija Skočibušić, autor unutrašnjeg uređenja Kapele hrvatskih svetaca i blaženika. Kako se osjeća autor koji je svoje djelo najprije imao u ideji, potom mjesecima radio na njemu da bi ga dovršenog predao drugima?
Uspjeli smo!
„Sretan sam i ponosan što je sve prošlo kako treba, uspjeli smo, napravili smo jednu prekrasnu Kapelu s kojom su franjevci Kustodije zadovoljni.”
Kapela hrvatskih svetaca i blaženika / Foto: Tanja Maleš
Tijekom rada na ovom projektu bilo je različitih izazova, ali i osjećaj velike odgovornosti opravdati povjerenje donatora za izradu velebnih reljefa u bosanskom javoru:
„Kad ispunite očekivanja ljudi koji su uložili svoj novac u taj projekt, to je razlog za sreću. Velika je odgovornost bila nositi njihova očekivanja i opravdati povjerenje, zato je sada zahvalnost još veća.” I zaključak: „Drago mi je da sam svoj narod kroz kiparsku formu doveo tu do Betlehema, a dalje će ih voditi Anđeo Gospodnji.”
Mijo Matić a autorom Ilijom Skočibušićem / Foto: Tanja Maleš
Svatko od donatora ima svoj dio u reljefu. Nastanak velikog anđela pomogao je Mijo Matić koji živi u Njemačkoj, porijeklom je iz BiH. Zašto se uključio u ovaj projekt?
Imam puno darova koje mi je Gospodin darovao, i zato sam se uključio.
„Oduvijek volim svoj hrvatski narod i svoju Crkvu. Imam puno darova koje mi je Gospodin darovao, i zato sam se uključio. I inače to činim već dugi niz godina gdje god je potrebno. Jadan čovjek koji ima i nitko mu za dobro ne zna”, rekao nam je Mijo zahvalan Bogu za dar četvero djece i unučad. I zaključio je: „Čini mi se da sam i malo dao koliko sam puno od Boga u životu dobio.”
Brdo blaženstva / Foto: Tanja Maleš
Sigurno bih se željela vratiti opet, čini mi se da tko prvi put dođe, želi se ponovno vratiti.
Danijela Bebić iz Makarske više godina u sebi nosi želju hodočastiti u Svetu Zemlju. Sada joj se želja i ostvarila, prvi dolazak na sveta mjesta. Opisuje nam kako je u svom dugom hodu u vjeri osjetila da je privlači ovakvo hodočašće. I sada na odredištu kaže:
Danijela Bebić / Foto: HKR
„Neka mjesta iz Biblije drugačija su od onoga što sam očekivala. I kruna je ova naša Kapela, jako lijepo.” I njezini se dojmovi trebaju slegnuti, a onda? „Sigurno bih se željela vratiti opet, čini mi se da tko prvi put dođe, želi se ponovno vratiti.”
Brdo blaženstva / Foto: Tanja Maleš
Hrvoje Zorović iz Zagreba na hodočašću je bio s obitelji, sa suprugom i dvoje djece. Izgradnju Kapele pratio je izbliza dok je nastajala: „Od tada svima govorim koliko je to lijepo, ali nisam to nikome mogao dočarati dovoljno jasno videom i fotografijama. To mi je i supruga rekla kad se uvjerila u ovo djelo svojim očima. Prelijepo je.”
Hrvoje ima riječ i o kiparu Skočibušiću: „Zaista, Bog je djelovao kroz Ilijine ruke.” Za obitelj Zorović ovo je bilo i zavjetno hodočašće, „doći i zahvaliti Bogu za sve dobro što čini za nas, za zdravlje u našoj obitelji”.
A što dalje?
Kapelu hrvatskih svetaca i blaženika predali smo Franjevačkoj Kustodiji Svete Zemlje, ali tu nije kraj hrvatskih tragova na svetim mjestima. Fra Tomislav Glavnik, koordinator izgradnje Kapele i vodič po Svetoj Zemlji izrazio je želju da ostane i jedan vidljiv trag na ovo hodočašće Hrvata koje je, osobito za kršćane, vratilo nadu da nakon više od godinu dana bez hodočasnika zbog rata, ipak dolazi nova nada. I to vrijedi zabilježiti.
Nastala je inicijativa da se postavi kamena ploča s natpisom barem jednog blaženstva na hrvatskom jeziku.
Tako je na kraju hodočašća nastala inicijativa da se na Brdu Blaženstva koje se nalazi na sjeverozapadnoj obali Galilejskog jezera, na visoravni Korazim poznatoj po Isusovom Govoru na gori (Mt 5,3-12), postavi kamena ploča s natpisom barem jednog blaženstva na hrvatskom jeziku.
Fra Tomislav Glavnik na križnom putu s hodočasnicma / Foto: Katolički tjednik
No, čini se da je kamena ploča tek jedna kap u moru potreba čuvanja kršćanskih mjesta u Svetoj Zemlji. Vratimo li se danas, na početku korizme, u Jeruzalem, grad koji će nas uvijek vraćati najtežim trenucima života Isusa Krista, možemo postaviti pitanje hoće li današnja generacija hrvatskog naroda imati snage, želje i mogućnosti za odvažne korake poput nekoć braće Brankovića koji su kupili Getsemanski vrt 1681. godine od muslimanskih vlasnika i time mu osigurali da postoji kao kršćansko sveto mjesto sve do danas?
Ako je ne završe do 2026. godine, izgubit će pravo na vlasništvo. Možemo li im u tome pomoći kao narod?
Franjevci, čuvari Svete Zemlje u ime Katoličke Crkve materijalno ne mogu sami. Njihova fizička prisutnost ovdje život znači kršćanima. Habit je simbol sigurnosti i zemaljske zaštite, ali i poniznosti i molitve.
Ne zaboravimo da kršćani u Svetoj Zemlji imaju nas, a posebno je ta povezanost snažna kad znamo da ondje djeluju i Hrvati franjevci.
Svaki komadić zemlje znači život, pa tako i komadić podno jeruzalemskih zidina u Cedronskoj dolini, preko puta Getsemanskog vrta na kojem su franjevci započeli gradnju novog samostana i hodočasničkog centra.
No, nemaju sredstava za dovršetak. Ako ih ne završe do 2026. godine, izgubit će pravo na vlasništvo.
Kapela hrvatskih svetaca i blaženika / Foto: Tanja Maleš
Možemo li im u tome pomoći kao narod?
Ne zaboravimo da kršćani u Svetoj Zemlji imaju nas, a posebno je ta povezanost snažna kad znamo da ondje djeluju i Hrvati franjevci ugledni u Kustodiji i kršćanskim zajednicama.