Dok je svijet potpuno zaokupljen – a nećemo pretjerati ni ako kažemo – zaluđen „najvažnijom sporednom stvari na svijetu“, odnosno Svjetskim prvenstvom u nogometu, prenosimo priču o s. Ivi Jelić, misionarki čiju su školu pohađala čak četvorica reprezentativaca Ekvadora.
Ova redovnica Družbe sestara Službenica Milosrđa, kojoj pripada i nova nacionalna ravnateljica Papinskih misijskih djela Republike Hrvatske s. Ivana Gelo, rodom je iz župe Solakova Kula kod Konjica, a u misijama je već četvrt stoljeća, odnosno od 2001., donosi nedjelja.ba.
Blizina
S. Iva djeluje u Ekvadoru gdje je trenutno ukupno pet misionara Crkve u Hrvata. Tako su ondje još i njezina susestra s. Klementina Banožić, zatim članice zajednice Krista Misionara Molitelja s. Lenka Ćović i s. Magdalena Juretić te fidei donum svećenik Porečke i Pulske biskupije don Luka Pranjić.
Posebno je nadahnjujuće vidjeti koliko se naši misionari međusobno podupiru i potpomažu.
Tako je bilo dirljivo čuti kako je upravo s. Iva bila nazočna na don Lukinoj obrani doktorata prije tri godine u Zagrebu – zajedno s tadašnjom nacionalnom ravnateljicom PMD-a RH s. Ivanom Margarin. Sam don Luka kazao je koliko mu je to značilo – kao da su mu najbliža obitelj.
A s. Iva uistinu i jest takva – prema svima se ljubazno, nenametljivo i s osmijehom ophodi baš kao da su joj obitelj.
Puna je zahvalnosti i svjesna koliko je važna prisutnost misionara među narodom kojemu su poslani.
Policijski sat
Prisjetila se tako svojih početaka kada je 2001. došla u Ekvador. „Ekvador je bio lijepa zemlja, unatoč siromaštvu, ali vladao je mir i mogli smo se kretati gdje god treba. Primjerice, jednu noć zvala su nas djeca jedne naše radnice u 9 navečer, da im je mama bolesna na jednom otočiću i nas nije bilo nimalo strah otići po nju i voditi je u bolnicu. Dok su je stavljali na infuziju i dok se oporavljala, mi smo se vraćale u 1 sat u noći kući i nismo se ničega plašile…
Međutim, zadnje četiri godine nije to više Ekvador koji je bio prije.
Sada imamo nereda zbog bandi, zbog droge, zbog siromaštva, jer mladićima je sad najlakše pronaći posao tako što će prodavati drogu, što vodi u kriminal… Tako da sad ponovno imamo policijski sat svaku večer i onemogućeno je kretanje od 22:00 h do 5:00 h“, kazala je misionarka koja je istaknula i kako su slavlje svete mise morali pomaknuti – jer su ju slavili od 6:00 do 7:00 h, a tada se nitko ne smije kretati jer je jako opasno po ulicama.
Odgoj
„Nastojimo kao Službenice Milosrđa, što je naša karizma, pomagati milosrđem gdje god treba. Tako da gdje god možemo pomagati – pomažemo. Kada smo došle, bilo je puno neuhranjene djece pa smo otvorile naša vrata kuće i preuredili ju u vrtić za malu djecu od godinu dana da ih možemo hraniti.
Imamo danas oko 70 djece koja svaki dan imaju četiri obroka kod nas – doručak, nešto za marendu, ručak i nešto im damo za ponijeti kada pođu kući.
Također, biskup nas je pitao da mu pomognemo u jednoj školi, pa tako pomažemo i u školstvu kako bi se malo promijenio način života te odgajamo djecu na jedan drugačiji način“, podijelila je misionarka.
„Sestro, vratite se“
Na pitanje kako se sestre ne boje boraviti ondje i u takvim uvjetima te zašto se ne vrate u domovinu, s. Iva spremno je odgovorila, sa svom blagošću koju posjeduje.
„Trebamo biti snažne i narod nas treba. Sada kada sam pošla kući, jedan naš pomoćni radnik, dakle ne stalni, kaže: ‘Sestro, vratite se, što će biti od nas ako se Vi ne vratite.’ Oni nas trebaju i jako cijene sestre.
Hvala Bogu, nas ne diraju, kao ni svećenike, nas štite, iako ispred naše kuće prodaju drogu.
Čak ju odlažu u našem satu za struju – znaju ostaviti vrećice i mi kad prolazimo, vidimo da ih uzimaju odatle i prodaju ispred naše kuće, ali nas ne diraju.
Jedna grupa je bila ostavila veliku količinu droge u našem dvorištu, i kad je policija otišla – mi to nismo dirale – onda su došli oni i rekli: ‘Znate, sestre, ima ovdje nešto naše…’ Uzeli su svoju drogu i otišli“, ispričala je misionarka.
Posebno je spomenula i problem maloljetničkih trudnoća. „Dnevno, 800 djevojčica koje imaju manje od 14 godina dobiju dijete… Evo, zato mi imamo vrtić i pomažemo da se djeca odgoje, ishrane i pomažemo majkama – a većina ih je samohranih. No, ima i lijepih stvari koje od ovog naroda možemo naučiti.
Ljudi su to koji puno vjeruju u Blaženu Djevicu Mariju – Gospu, i djeca nas uvijek pitaju za krunice i mi im ih damo.
I uvijek ima ta nada da Bog postoji… I isto tako, očekuju od nas da im mi više približimo Boga. Zato imamo i kateheze za odrasle kroz koje se pripremaju za krštenje i ostale sakramente. Tako smo nedavno krstili 32 mladih od 15 – 16 godina“, rado je istaknula ova Službenica Milosrđa koja zajedno sa svojim susestrama svakodnevno vodi ljude bliže Bogu i vraća im nadu, a sve s blagošću, nenametljivošću i srcem otvorenim za svakoga.
Misionarke s reprezentativcima
U jeku smo Svjetskog nogometnog prvenstva i prečesto se može čuti izreka kako je nogomet najvažnija sporedna stvar na svijetu. No, ona baš ne glasi tako, a još je zanimljivije tko ju je izrekao u izvornom obliku. „Među mnogo nevažnih stvari na ovome svijetu nogomet je najvažnija“, rekao je to papa Sv. Ivan Pavao II. koji je i sam bio nogometaš, odnosno vratar.
Kako smo već spomenuli, naše sestre misionarke u Ekvadoru u svojoj su školi „okupile“ mnogu djecu s ulice i dale im takoreći prozor u novi život. Među njima su i četvorica reprezentativaca Ekvadora: Carlos Tenorio, Enner Valencia, Frickson Erazo te Daniel Valencia. Tenorio je pak s. Ivi jednom prigodom rekao kako ne bi ni znao da „bogati“ imaju tri obroka dnevno da nije otišao u Španjolsku.