Od otoka Raba do dalekog Brazila, od Jadrana do Amazone – tako je Božja volja vodila časnu sestru Beatricu Krstačić iz Družbe milosrdnih sestara Sv. Križa. Unatoč teškim životnim uvjetima s kojima se nosi nekoliko desetljeća, ova 78-godišnjakinja u svemu prepoznaje Božju ruku. I kad na plovidbi čamcem strahuje od krokodila i zmija, ne posustaje u naumu da Božju riječ donese onima koji je s radošću iščekuju.
Sestra Beatrica trenutno je u misiji u pokrajinskoj regiji Itapeacu u Amazoni. U samom imenu Amazona stoji poruka, tumači sestra: „Ama znači ljubiti, a zona je područje – dakle ljubi ovu zonu. I doista je nemoguće oduprijeti se toj poruci kad ste u misijama“.
Foto: Papinska misijska djela
Rođena je na otoku Rabu 25. travnja 1946. a u misije je otišla 1979. Po Božjem naumu je, kaže, u Brazilu već 45 godina i neumorno služi Bogu i braći i sestrama u više saveznih država Brazila.
Sestra Beatrica djeluje u Župi Uskrsnuća Gospodnjeg koja broji više od četrdesetak sela do kojih se može doći samo ploveći rijekom. Sela su međusobno udaljena pa sestre dolaze do njih kad im to materijalna sredstva i vodostaj rijeke dopuštaju.
Sjetite nas se, pratite nas dobrim djelima i molitvom. I neka vas sve dragi Bog blagoslovi na vašim putevima.
Vjernici su tamo usmjereni jedni na druge, priča s. Beatrica. Imaju osjećaj pripadnosti zajednici i brinu jedni za druge. Ipak siromaštvo je veliko a hrana dolazi iz rijeke no i ona ponekad nije milostiva prema siromašnima: „Obilazimo obitelji, dajemo im pomoć, osobito onima koji su naugroženiji. Velik je problem kad je vodostaj nizak jer tada količine ribe nisu dovoljne a siromašnima je to jedina hrana“.
Foto: Papinska misijska djela
No do najsiromašnijih nije lako ni jednostavno doći. Unajmljivanje čamca je skupo, a uvjeti nisu pogodni no jednom kad uspiju doći do udaljenih mjesta, svaka poteškoća postane beznačajna i brzo se zaboravlja: „Nedavno smo sestra Gita Klobučar i ja platile barku i otišle u jako daleko selo, jedno od najudaljenijih od onih koje pratimo, kako bismo ljude okupile u crkvici. U redovnim uvjetima put bi trajao oko tri sata, no vodostaj je nizak i kasnile smo više od sata. I odrasli i djeca su nas dočekali pjesmom i gitarom. Bila je velika radost. Sestra Gita je radila sa pedesetak djece, a ja s odraslima i svi su bili tamo od 8 do 13 sati! Nikome se nije žurilo. Naš povratak trajao je pet sati, ni sama ne znam kroz kakve smo sve prolaze uspjele proći ali vrijedilo je“.
Velik je problem kad je vodostaj nizak jer tada količine ribe nisu dovoljne, a siromašnima je to jedina hrana.
Foto: Papinska misijska djela
Pouzdanje jače od straha
Možda život na rijeci djeluje idilično no s. Beatrica priznaje da su sestre uvijek na takvim putovanjima oprezne jer iz rijeke vrebaju zmije i krokodili. Ipak, pouzdanje u Onoga koji sve vodi jače je od straha: „Vjerujem da smo u Božjim rukama. On čini da se događa dobro i šalje nam neka iskušenja da bi mi mogli rasti u vjeri i da bismo neumorno koračali za njim. Ponekad to možda izgleda kao labirint, ali kroz njega ipak dolazimo do svega što je bitno i što je temelj našega života“.
Foto: Papinska misijska djela
Svima koji cijene, prate i podupiru djelovanje naših misionara u svijetu, s. Beatrica poručuje: „Sjetite nas se, pratite nas dobrim djelima i molitvom. I neka vas sve dragi Bog blagoslovi na vašim putevima. Ostanimo povezani u Njemu i neka se događa ono što je Njegova volja, kako na ovom našem području tako i daleko u vašoj i našoj domovini“.
Više o aktivnostima Papinskih misijskih djela u Republici Hrvatskoj može se saznati na Facebooku i Instagramu. Dodatne informacije mogu se dobiti pozivom na broj 01 56 35 055 ili putem e-pošte missio.croatia@misije.hr.