Suđenje je održano u gradu Rouenu u sjevernoj Francuskoj, koji je tada još bio pod engleskom okupacijom, piše povijest.hr. U povijesti je taj proces ostao zapamćen kao jedno od najpoznatijih suđenja uopće.

Sv. Ivani Orleanskoj uskratili su pravo na odvjetnika, tako da se mogla braniti isključivo sama. Već na prvoj sjednici suda došlo je do incidenta prilikom njene zakletve. Kad su je pitali hoće li govoriti istinu, odgovorila je da će reći svu istinu o stvarima koje su se dogodile, ali da ne namjerava otkriti ništa od onoga što joj je Bog objavio. Te je stvari, po svojim riječima, otkrila samo francuskom kralju Karlu VII. (protivniku Engleza) i nikome drugome.

Usprkos zadivljujućoj i inteligentnoj svetičinoj obrani, sud ju je osudio na smrt. Spaljena je na lomači u svibnju 1431. godine.

Spaljena na lomači

Jedna od najjačih točki optužnice bila je činjenica da je nosila mušku odjeću. Sud ju je nakon podužeg procesa osudio zbog hereze i odredio spaljivanje na lomači. Nakon presude svezali su je za stup na jednom trgu u Rouenu (glavnom gradu Normandije). Ona je zamolila dva svećenika da drže raspelo pred njom. Jedan seljak izradio je križ koji je stavila na svoju haljinu. Zapalili su vatru. Nakon što je umrla i izgorjela, iz lomače su izvadili njeno tijelo da se vidi da nije pobjegla.

Zatim su tijelo još dva puta spalili da od njega ne bi ostale nikakve relikvije. Pepeo su bacili u rijeku Seineu. Krvnik Geoffroy Therage kasnije je izjavio da se jako bojao da će biti proklet zbog tog djela. Dvadeset i pet godina nakon smaknuća inkvizicijski sud je s odobrenjem pape Kalista III. pokrenuo postupak revizije njene osude te je sv. Ivana Orleanska oslobođena svake krivnje.

Taj oslobađajući postupak vođen je na zahtjev generalnog inkvizitora Jeana Brehala. Odlučeno je da Ivanino oblačenje u mušku odjeću nije bilo bez razloga i da zato nije u protivnosti s vjerskim zakonima. Godine 1920. Ivana Orleanska proglašena je sveticom Katoličke crkve.