Budi dio naše mreže

"Anđeo osvete" - Kako je jedna žena utjecala na ishod Stogodišnjeg rata između Engleske i Francuske

"Poslana sam od Boga, Kralja Nebesa, da vas sve protjeram iz Francuske, jednog po jednog", napisala je oko 1429. godine sv. Ivana Orleanska vojvodi od Bedforda, Ivanu od Lancestera, bratu kralja Henrika V., koji je preuzeo vlast nad moćnom vojskom Engleske.

/ Andrea Tomurad

Sv. Ivana Orleanska bila je jedna od najmlađih ratnika u povijesti. Nadahnuta vizijama katoličkih svetaca, do svoje 17 godine vodila je vojsku te svojim hrabrim postupcima utjecala na ishod Stogodišnjeg rata između kraljevine Engleske i kraljevine Francuske.

Orleanska je rođena oko 1412. godine u malom, vrlo siromašnom selu Domrémy u pokrajini Loreni, sjeverna Francuska. Još dok je bila dijete ukazivali su joj se sv. Mihael, sv. Katarina i sv. Margareta, a kada je imala trinaest godina sveci su je uputili da pomogne istjerati Engleze iz Francuske. S obzirom da je bila djevojka u siromašnom selu u srednjem vijeku, kako navode na YouTube kanalu Biographics, nije učila ni čitati ni pisati, pa ni činiti neke stvari koje bismo nazvali muževnima. Ono što Orleanska jest naučila je kako moliti. Njena majka Isabelle Romée bila je vrlo odana katolkinja te se u nekim povijesnim navodima spominje da je čak i hodočastila u Rim što je u to vrijeme bio vrlo zahtjevan zadatak. Iako žene nisu imale veliku moć u tadašnjem svijetu, ipak su Francuskoj 15. stoljeća bile popularne mističarke koje su imale poseban odnos s Bogom, što je Isabelle kao velika vjernica i katolkinja, zasigurno znala.

Njen zadatak bio je pomoći domovini, a vojska i narod svi su bili na njenoj strani.

Tako je i Ivana, potaknuta vjerom i vizijama, poslušala savjete koje je dobivala u tim duhovnim iskustvima. U svibnju 1428. godine Ivana je preko vizija dobila poruku neka posjeti prijestolonasljednika Karla VII u Chinonu kako bi, sada već očajna i okupirana Francuska, imala ipak šanse za borbu. S obzirom da su mnoga mjesta tada bila okupirana, Ivana najvjerojatnije ne bi uspjela živa prijeći dugačak put, stoga je otišla u Vaucouleurs, gdje su se nalazili Karlove pristaše i gdje je zamolila zapovjednika Roberta de Baudricourta da dogovori sastanak s Karlom i pošalje je u Chinon gdje se tada nalazio francuski dvor, međutim on ju je izbacio van i poslao kući.

S obzirom da se vijest o njenim vizijama proširila, a Ivana je odbijala udaju jer je znala da je njen zadatak pomoći svojoj domovini, kada je ponovno došla u Vaucouleurs u siječnju 1429. Baudricourt ju je poslao prema Chinonu u pratnji šest vojnika. S pratnjom se u veljači zaputila u Chinon i to obučena u mušku odjeću kako je neprijatelji ne bi primijetili. Kada je napokon stigla osvojila je povjerenje prijestolonasljednika Karla i odande se u oklopu uputila u Orléans koji je bio pod engleskom opsadom, a pad Orléansa bi značio kraj za Francusku. Znajući da je Bog na njenoj strani, a sada već i narod i vojska, Ivana je svojim bodrenjem pomogla osloboditi grad od opsade te su od tamo Francuzi krenuli u pobjedonosno osvajanje mnogih drugih gradova koje su držali Englezi.

Nakon što su mnogi gradovi ponovno osvojeni i vraćena je nada u moguću pobjedu prijestolonasljednik Karlo napokon je mogao na krunidbu u Reims, a Ivana je imala počasno mjesto u obredu krunidbe. Međutim Ivana je ranjena tijekom neuspješne opsade Pariza te su je u blizini Compiègnea zarobili Burgunđani, koji su bili u savezu s Englezima. Ivana je zatim prodana Englezima koji su je odveli u Normandiju gdje je protiv nje organiziran sudski proces te je optužena da je vještica i heretik. Iako protiv nje nije bilo dokaza, Ivana je osuđena na spaljivanje na lomači te je spaljena je na 30. svibnja 1431. u Rouenu u Normandiji. Dok je bila na lomači, zatražila je da ispred nje drže raspelo. Ostatke su joj još dva puta palili kako od nje ne bi ostalo ništa što bi Francuzi mogli iskoristiti kao relikviju. Nakon Francuske pobjede u ratu, Ivanin je proces ponovno otvoren te je na njemu proglašena nevinom i u potpunosti je rehabilitirana. Beatificirana je 1909., a svetom ju je proglasio papa Benedikt XV. 1920. godine.

Iako je umrla nakon kratke vojne karijere te bez pomoći legendarnih vojnika toga vremena, mlada djevojka sa sela ne bi puno postigla, vrlo je značajno koliku podršku vojske i države je sv. Ivana Orleanska imala. A zbog toga i toliki utjecaj na kasniji ishod Stogodišnjeg rata. Neovisno o tome što mnogi detalji o njenom životu nisu poznati, kako piše Medievalists.net, zbog njenih djela Francuska je dobila borbenu šansu protiv Engleske dominacije te je ova žena zbog toga zapamćena u povijesti, prikazivana u umjetničkim prikazima i gotovo svi znaju njeno ime. Ivana, djeva od Lorrainea, svetica Orleanska.

Obratite nam se

Ukoliko imate prijedlog za vijest, pošaljite nam na info@hkm.hr

Rezultati pretrage za pojam:

Danas slavimo sv. Joakima i Anu, Isusove djeda i baku – savršen dan da se prisjetimo i naših ‘neopjevanih heroja