Prije 36 godina, 26. travnja 1986. u 1:23 sati nuklearni reaktor br. 4 centrale u Černobilu, stotinjak kilometara sjeverno od Kijeva, eksplodirao je tijekom ispitivanja sigurnosti. Svijet se uplašio. No, ove godine ponovno je zavladao strah kada su to područje zaposjele ruske snage…
“Ukrajina je izgubila kontrolu nad černobilskom elektranom nakon žestoke borbe s ruskim snagama”, rekao je savjetnik ukrajinskog predsjednika Mihail Podoljak 24. veljače, prvog dana rusko-ukrajinskog sukoba, prenosi Katolički tjednik Nedjelja ba.
No, 1. travnja je objavljeno, prema navodima ukrajinske nuklearne kompanije Energoaotom kako su ruske trupe napustile područje bivše černobilske nuklearne elektrane. “Jutros su okupatori objavili svoje namjere da napuste nuklearnu elektranu u Černobilu”, navedeno je u priopćenju Energoatoma.
Elektrana zapravo nikada nije u potpunosti napuštena i još uvijek zahtijeva stalno upravljanje.
Elektrana zapravo nikada nije u potpunosti napuštena i još uvijek zahtijeva stalno upravljanje. Državna agencija Ukrajine za upravljanje zonama isključenja objavila je 23. ožujka kako su Rusi oštetili njihov Središnji analitički laboratorij koji je obrađivao mnogo radioaktivnog otpada.
No, prisjetimo se sada ove najgore nuklearne nesreće u povijesti koja je pogodila veliki dio Europe, a najviše Ukrajinu, Bjelorusiju i Rusiju, tadašnje sovjetske republike.
U noći 26. travnja 1986. u 1:23 sati nuklearni reaktor br. 4 centrale u Černobilu, stotinjak kilometara sjeverno od Kijeva, eksplodirao je tijekom ispitivanja sigurnosti. Nuklearno gorivo je gorjelo 10 dana izbacujući u atmosferu radioaktivne čestice koje su se, po nekim procjenama, raspršile na tri četvrtine površine Europe. Moskva je prvo htjela sakriti nesreću. Premda je Švedska 28. travnja izdala upozorenje utvrdivši porast radioaktivnosti, sovjetski predsjednik Mihail Gorbačov odlučio je javno istupiti tek 14. svibnja.
Gotovo 350 000 ljudi evakuirano je u krugu 30 kilometara od centrale tijekom nekoliko godina. U četiri godine od nesreće, oko 600 000 sovjetskih stručnjaka poslano je sa slabom pa i nikakvom zaštitom na mjesto havarije kako bi ugasili požar, sagradili betonsku oplatu oko reaktora i očistili okoliš. Još traje rasprava o ljudskim gubicima nakon nesreće, a procjene se kreću od 30 000 do 100 000 mrtvih.
Nakon višegodišnjeg odugovlačenja, krajem 2016. iznad reaktora sagrađen je golem nepropusni čelični luk. Taj luk koji je međunarodna zajednica financirala s 2,1 milijardu eura, zatvara stari i napuknuti betonski „sarkofag“ i omogućuje bolju izolaciju radioaktivne magme što je ostala u reaktoru. Zahvaljujući zaštitnom luku, kako pokazuju službeni podaci, stopa radioaktivnosti u blizini centrale deseterostruko se smanjila godinu dana nakon njegova postavljanja.
Zanimljiva je i činjenica da se 15-ak godina nakon nesreće biljni i životinjski svijet dobrano oporavio i naselio u napuštenoj zoni oko Černobila, nadamo se da ruska invazija svojim napadima nije doprinijela suprotnom od toga.