Život u Africi nije nimalo lagan. To mogu reći nakon gotovo 7 godina proživljenih ovdje u Ugandi.

Svaki dan život pokušavamo prilagoditi ovim uvjetima, tj. ugraditi se u život onih kojima smo poslane. I s Božjom pomoći sve možemo! I tako mogu reći da život postaje ljepši…

Sjećam se riječi jednog dječaka, našeg susjeda, kad je vidio koliko kokoši imamo (a bilo ih je samo 10):

Kad bih ja imao toliko kokoši, jeo bih ih svaki dan!

Inače, mnogi meso jedu samo 1 ili 2 puta godišnje. Tako smo odlučile da, kada prva kvočka izlegne piliće, bit će njegovi. I bilo ih je 7. I bili su njegovi!

I lijepo je bilo čuti kako kaže: „Kad vas ne vidim jedan dan, meni uvijek nešto fali.“ Treba li ti drugi smisao životu – donositi veliku radost čineći male stvari?

Pomoć gladnima i bolesnima te onima u bilo kakvim potrebama od životne važnosti naš je stalni projekt. Gotovo da ne prođe dan da nam tko ne dođe na vrata pitati za pomoć u hrani ili pomoć za lijekove ili operaciju djece, kao i sa zamolbom za pomoć za školovanje djece, prenose Papinska misijska djela.

Zahvaljujući mnogim donacijama i dobroti dobrih ljudi, uspjele smo im život učiniti ljepšim.

Raznim tečajevima i savjetovanjima, ali i u svakodnevnim susretima, posebno s majkama, kao i organiziranim susretima za mlade pokušavamo ih savjetovati kako si dugotrajnije sami mogu pomoći. I vidimo napredak. Vidimo kako sami stvaraju svoju radost i svijet čine ljepšim.

Ako komu i ne možemo pomoći u tom momentu, oni odlaze s nadom da će Bog, ipak, providjeti. Oni su uvijek „hodočasnici nade“.

Kao što rekoh, život u Africi nije nimalo lagan, ali je lijep.

Posebno ako susretneš nekoga tko na konkretan način pokazuje da je Bog dobar, kada svjedoči Božju ljubav. I kako ne biti zahvalan? Bog sve vidi!

Veoma izražavaju svoju zahvalnost Bogu za ono što imaju i što mogu učiniti za svoju vjersku zajednicu. Svjesni su da sve što imaju i što jesu dolazi od Stvoritelja.

Bilo da im pružiš što konkretno ili samo savjet, ili ih posjetiš, njihov je odgovor uvijek: „Bog te blagoslovio!“