Papa Lav XIV. predvodio je 4. srpnja, u sklopu pastoralnog pohoda talijanskom otoku Lampedusi euharistijsko slavlje na sportskom terenu „Arena“. Na početku homilije prisjetio se prvoga apostolskoga putovanja pape Franje kao Petrova nasljednika upravo na Lampedusu 8. srpnja 2013. godine.

Osvrćući se na ljepotu mora, otoka i lica stanovnika Lampeduse, Sveti je Otac istaknuo da Evanđelje uvijek odjekuje ondje gdje se ljudi susreću te gdje se isprepliću njihove priče i različite kulture. Ono, međutim, ostaje tiho kada se pojedinci izoliraju te izbjegavaju kontakt i dijeljenje.

Nadahnut pročitanim evanđeoskim odlomkom o dobrom Samarijancu, rimski je biskup istaknuo da se i danas Lampedusa i Linosa nalaze na opasnom putu gdje tisuće ljudskih bića padaju u ruke razbojnika ili u morske dubine. Oni nas potiču na brigu i pomoć prije bilo kakvog intelektualnog razmatranja ili ideološkog uvjerenja; susret s onima koji leže pred nama, ogoljeni od svega, poziva nas im postanemo bližnji.

Papa je stoga zahvalio volonterima, udrugama, civilnim institucijama, sigurnosnim snagama, kao i svećenicima, redovnicama, liječnicima, psiholozima i odgajateljima jer neprestano iskazuju suosjećanje, blizinu i ljubav prema najpotrebitijima.

Zahvalio je također migrantima jer su često ne samo primili pomoć, nego međusobno iskazali solidarnost tijekom putovanja, kao siromasi koji pomažu siromasima.

„Ljubav je uvijek u slobodi, a sloboda u odlukama. Postoje i oni koji odluče ne biti bližnji i oni koji odluče ne odlučivati. Oni koji su umrli u ovom moru žrtve su i donesenih i nedonesenih odluka.

Nezanimanje za opće dobro i korupcija u mjestima u iz kojih dolaze, svjetski gospodarski sustav koji stvara siromaštvo i isključenost, strah koji potiče predrasude i prezir, ideja da nas se ti problemi ne tiču, kriminalne kalkulacije onih koji profitiraju na nevoljama drugih, spor i težak prijelaz s pukog upravljanja izvanrednim situacijama na razvoj sveobuhvatnih i zajedničkih politika: sve to danas stvara, kao u prispodobi iz Evanđelja, žurbu da zaobiđemo“, istaknuo je.

Vjera nema „granice“

Sveti je Otac rekao da u svakom vremenu postoje oni koji se boje kontaminacije u kontaktu s drugima, poričući tako, čak i pred patnjom i smrću, zajedničko podrijetlo u Bogu, beskonačno dostojanstvo svakog ljudskog bića i poziv na ljubav bez granica.

Vrijeme je da prepoznamo i potvrdimo da vjerska pripadnost nikada ne smije postati razlogom za diskriminaciju jer vjera nema granice, nego je univerzalni poziv na spasenje.

Citirajući encikliku „Magnifica humanitas“, istaknuo da nas stanovnici Lampeduse svojim primjerom uče bolje razumjeti naše vrijeme i preuzeti odgovornost u vlastitom području djelovanja gdje moramo izabrati hoćemo li hraniti logiku sile (makar samo ravnodušnošću, cinizmom, lažima ili mržnjom) ili čuvati logiku mira (istinom, umjerenošću, blizinom i skrbi), izvijestili su vatikanski mediji.

Zid ravnodušnosti i nečovještva

Sveti se Otac na kraju osvrnuo na fenomen migracija te rekao da Europa u tom aspektu ima jedinstveni potencijal koji proizlazi iz njezine povijesti i kulture, ali uz to i jednaku odgovornost:

„Zbog svog geografskog položaja i institucionalne strukture, Europa je sposobna organski se suočiti s krizom na tom području, integrirajući prvu pomoć u dugoročni strateški plan sposoban prihvatiti, zaštititi, promicati i integrirati migrante, a istovremeno raditi na razvoju, tako da nitko ne bude prisiljen emigrirati. Sve to mora činiti jamčeći poštovanje dostojanstva svake osobe. To je zadatak javnih institucija, ali čitavog civilnog društva i Crkve.“

Ističući važnost turizma i kulturu gostoprimstva na Lampedusi, upozorio je na zid ravnodušnosti i nečovještva koji se podiže između brodolomaca i turista te dodao da autentičan odmor postoji samo kad ponovno otkrijemo smisao života, a istinsko blagostanje samo kada je gospodarstvo pravedno i bratsko.

Homiliju je zaključio povjerivši stanovnike Lampeduse zagovoru njihove zaštitnice, Gospe od Porto Salva, te ih potaknuo na jaku vjeru usred svakodnevnih kušnja i nevolja.