Virus koji se naglo proširio svijetom probudio je u modernom čovjeku svijest o našim nedostacima i ranjivosti zbog čega su mnogi u panici pribjegli bježanju, masovnoj kupnji zaštitnih maski i velikih količina hrane u trgovinama. Iako je takva reakcija ljudi donekle razumljiva, mnoge kršćane u Aziji nije pokolebala ova pojava te oni Boga vide u svim trenucima stavljenima pred njih.

Pojavom koronavirusa mi koji živimo u svijetu gdje nam znanost i tehnologija osiguravaju blagostanje i riješenje za svaku bol, kako piše Bernardo Cervellera za AsiaNews.it, shvatili smo da nismo svemogući i da ne možemo kontrolirati prirodu koja nadmašuje naše mogućnosti.

Način na koji ljudi reagiraju na osjećaj bespomoćnosti i strah od smrti često je nepravedan i nasilan te je potreban netko moćniji od virusa, sposobniji od liječnika tko može jamčiti za naše živote. Potreban je Bog. Međutim, možemo li na ikoji način ovo vrijeme i širenje ovog virusa povezati s Bogom? Točnije, trebamo li u kriznim situacijama sumnjati ili pak pronaći Boga i kada je najteže?

Mnogi kršćani u Aziji odlučili su ne sumnjati. U Hong Kongu neki ljudi, umjesto da brinu kako bi pronašli maske za sebe, kupuju ih i dostavljaju starijim, nepokretnim susjedima. Neki su pak duge periode samoizolacije u svojim domovima iskoristili za tišinu i molitvu, ponovno otkrivajući onu poniznost blisku Bogu koju je bjesnilo svemogućnosti gotovo izbrisalo.

U Kini vjernici mole u svojim dnevnim sobama koje su pretvorili u mjesta molitve s izloženom Biblijom, cvijećem i križem. Obitelji u privatnosti svoga doma mole sa svojom djecom, kojoj inače vlada zabranjuje odlazak na misu, te mole također milost za njih i cijelu zemlju.

Iako u Kini Boga vide kao neprijatelja, a na zapadu ponegdje kao nepotrebno opterećenje, On nam je u ovim gorkim trenucima, kako navodi AsiaNews.it, najveći saveznik. Saveznik u promoviranju solidarnosti među ljudima usred ekonomske krize, u dostojanstvenom ophođenju i mladih i starih, u nadi za beskrajni život, sada kada shvaćamo da mi nismo gospodari.