Na današnji dan kada Benedikt XVI. navršava 94. godina, njegovo razmišljanje o životu iz 2012. pomaže nam da “ustrajemo sa sigurnošću prema naprijed” baš kao što to on čini, piše Aleteia. Molimo u znak zahvalnosti za njegov život i za blagoslov na njega, posebno dok slavi svoj prvi rođendan nakon smrti svog voljenog starijeg brata. Georg Ratzinger obično bi dolazio u Rim na proslavu s Benediktom XVI.

Isječak iz homilije Benedikta XVI. 16. travnja 2012.

“Isti dan kad sam se rodio, zahvaljujući brizi roditelja, također sam se ponovno rodio kroz vodu i Duh Sveti, kao što smo upravo čuli u Evanđelju. Prvo, tu je dar života koji su mi roditelji dali u vrlo teškim vremenima i na čemu im zahvaljujem.

Ali ne može se zdravo za gotovo uzeti da je da je ljudski život sam po sebi dar. Može li to zaista biti lijep poklon? Znamo li što će zadesiti čovjeka u mračnim danima koji slijede – ili u svjetlijim danima koji bi mogli doći? Možemo li predvidjeti kojim nevoljama, kojim strašnim događajima bi mogao biti izložen? Je li ispravno jednostavno dati takav život? Je li odgovorno ili previše nesigurno?

Sad sam suočen s posljednjim poglavljem svog života i ne znam što me čeka. Znam, međutim, da Božje svjetlo postoji, da je Uskrsnuo, da je njegovo svjetlo jače od svake tame.

Problematičan je dar, ako je prepušten sam sebi. Biološki je život sam po sebi dar, ali okružen je velikim pitanjem. Pravi dar postaje samo ako nam se uz njega da obećanje koje je jače od svakog zla koje bi nas moglo ugroziti, ako je uronjeno u moć koja osigurava da je dobro biti čovjek, da će i ubuduće biti dobra za ovu osobu bez obzira što donosi budućnost. Dakle, s rođenjem je povezano ponovno rođenje, sigurnost da je uistinu dobro biti živ, jer je obećanje jače od zla. To je značenje ponovnog rođenja vodom i Duhom Svetim: biti uronjen u obećanje koje samo Bog može dati – dobro je što postojiš i možeš biti siguran u to što god dođe. S ovom sam sigurnošću mogao živjeti, preporođen vodom i Duhom Svetim. Nikodem pita Gospodina: “Kako se odrastao čovjek može ponovno roditi?” Sada nam je ponovno rođenje dano u krštenju, ali u njemu moramo neprestano rasti, moramo se uvijek prepustiti Bogu da bude uronjen u njegovo obećanje, kako bismo se istinski rodili u velikoj, novoj Božjoj obitelji koja je jača od svih slabost i od bilo kakve negativne moći koja nam prijeti. Stoga je ovo dan velike zahvalnosti.

Dan kada sam se krstio, kao što rekoh, bila je Velika subota. Tada je još uvijek bio običaj uskrsno bdijenje iščekivati ​​ujutro, koje će i dalje pratiti mrak Velike subote, bez Aleluje. Čini mi se da bi taj jedinstveni paradoks, to jedinstveno iščekivanje svjetlosti u danu tame, mogao biti gotovo slika povijesti našega doba. S jedne strane, još uvijek postoji tišina Boga i njegova odsutnost, ali u Kristovom uskrsnuću već postoji iščekivanje Božjeg „da“, a na temelju tog iščekivanja živimo i, kroz šutnju Božju, čujemo ga kako govori i kroz tamu njegove odsutnosti naziremo njegovo svjetlo. Iščekivanje Uskrsnuća usred evolucijske povijesti snaga je koja nam ukazuje na put i pomaže nam da idemo naprijed.

Zahvalimo dobrom Gospodinu jer nam je dao ovo svjetlo i pomolimo se njemu kako bi moglo trajati zauvijek. I na ovaj dan imam poseban razlog da mu zahvalim i svima onima koji su me ikada iznova natjerali da shvatim prisutnost Gospodina, koji me prati tako da nikada ne izgubim svjetlost.

Sad sam suočen s posljednjim poglavljem svog života i ne znam što me čeka. Znam, međutim, da Božje svjetlo postoji, da je Uskrsnuo, da je njegovo svjetlo jače od svake tame, da je Božja dobrota jača od svakog zla na ovom svijetu. I ovo mi pomaže da sa sigurnošću idem naprijed. Neka nam ovo pomogne da idemo naprijed, i u ovom trenutku od sveg srca zahvaljujem svima koji su mi neprestano pomagali da shvatim Božje “da” kroz svoju vjeru.”

Papa u miru Benedikt XVI.