Prva je to medalja za hrvatski ženski rukomet na velikim natjecanjima i sasvim sigurno jedna od najvećih senzacija u povijesti europskih prvenstava.

Na putu do bronce odabranice izbornika Nenada Šoštarića upisale su šest pobjeda (Mađarska, Nizozemska, Srbija, Rumunjska, Njemačka, Danska), te upisale samo poraze od finalistica Norveške i Francuske.

Samim ulaskom u polufinale naše su rukometašice izborile direktan plasman na Svjetsko prvenstvo 2021. na kojem nisu sudjelovale od 2011.

Najbolji plasman do sada na europskim prvenstvima Hrvatice su ostvarile na prvom izdanju tog natjecanja 1994. u Njemačkoj, kad su osvojile peto mjesto, a još su dvaput bile šeste (1996. i 2008.). Na svjetskim prvenstvima su dvaput bile zaustavljene u četvrtfinalu (1997. i 2011.), baš kao i u jedinom nastupu na olimpijskom turniru, 2012. u Londonu.

Hrvatska je sjajno ušla u susret i povela je 3-0. Danska je uzvratila serijom 7-1 okrenuvši rezultat u svoju koristi (7-4). No, odabranice izbornika Nenada Šoštarića pronašle su izlaz iz mini krize, Tea Pijević je probranila i Hrvatska je izjednačila na 7-7, a u 25. minuti i povela 8-7. U završnici prvog dijela gledali smo izjednačenu igru i na odmor se otišlo rezultatom 11-11.

S odličnom igrom hrvatske rukometašice su nastavile i u nastavku i vrlo brzo su povele s dva gola razlike. U nekoliko navrata imale su napad za +3, no nisu uspjele, a Danska je u 40. minuti izjednačila na 17-17.

Četiri minute kasnije Hrvatska je ponovo imala + 2 (20-18), u 45. minuti +3 (21-18), a u 50. minuti i +4 (22-18), a kada je Andrea Šimara pet minuta prije kraja zabila za +5 (23-18) bronca je bila nadohvat. Na koncu je završilo 25-19 za veliko slavlje hrvatskih rukometašica.

Hrvatsku su do velike pobjede predvodile Katarina Ježić i Stela Posavec sa po pet golova, Ana Debelić je zabila četiri, a Ćamila Mičijević tri gola, dok je Tea Pijević sakupila 15 obrana.

U danskim redovima najefikasnije su bile Mette Tranborg i Anne Hansen sa po četiri gola.

U finalu se kasnije sastaju Norveška i Francuska.