“Vjerujem da nema većeg bogatstva za roditelje nego imati sinove svećenike", poručila je između ostalog ova majka. Doznajte više u nastavku.
“Vjerujem da nema većeg bogatstva za roditelje nego imati sinove svećenike,” rekla je Eliete Dahan dos Santos, majka svećenika blizanaca Wallacea i Wellingtona Dahana dos Santosa iznadbiskupije Niterói u Brazilu. “Ljudi govore: ‘Može li moj sin biti svećenik?’ Sretni su ako se to dogodi s tuđim sinovima, ali ne i njihovim. Žele da budu liječnici, odvjetnici, ljudi s puno moći”, donosi CNA.
Božja ljubav
Za Eliete, gledajući današnji svijet, slušajući današnje vijesti, postoji vječna zahvalnost Bogu što je pozvao njezine sinove. “Za mene je ovo veliki misterij vidljive Božje ljubavi prema mojoj obitelji”, rekla je. Svećenici blizanci Wallace i Wellington (51) rođeni su u Cabo Fríu u državi Río de Janeiro, gdje im majka Eliete i danas živi. Imaju i starijeg brata Jennersona Dahana dos Santosa, koji je oženjen i ima kćer.
Eliete je podijelila da je rođena u katoličkoj obitelji, ali da “nije bila marljiva ili ustrajna”. Nakon što se udala za Jennera Antônia dos Santosa, počela je sudjelovati u nekim događajima u Katoličkoj Crkvi kao što su bračni susret, Kursiljo i pokret Karizmatske obnove. “Imala sam osobni susret s Isusom i nakon toga se sve promijenilo”, rekla je. Bila je i katehistica 20 godina te je svoje sinove, obojicu budućih svećenika, pripremala za prvu pričest.
Majka je prokomentirala i da su njezini sinovi svećenici, Wallace i Wellington uvijek imali veliku ljubav prema Crkvi.
“Bog nam je dao milost, meni i njihovu ocu, da našu djecu oblikujemo i odgajamo za kršćanski život, a oni su ustrajali na vrlo lijep način”, poručila je.
Vidjeti svoje sinove blizance svećenike i drugog sina oženjenog koji živi sa svojom obitelji na vjernički način “najukusniji” je plod njezina kršćanskog putovanja, naglasila je.„Svoju sam djecu odmalena odgajala da slijede Božje zapovijedi; sve što sam naučila na konferencijama i sastancima pokušala sam živjeti u svom domu,” rekla je. “Dakle, vidjeli su konkretno sve što sam im savjetovala.” Mislim da bismo mi roditelji trebali to činiti, voditi ih Božjom prisutnošću u našim životima. To je ono što sam radila u životima svoje djece,” razmišljala je Eliete.
Za mene je ovo veliki misterij vidljive Božje ljubavi prema mojoj obitelji.
Eliete je također rekla da je obitelj prisustvovala misama i imala trenutke zajedničke molitve. „Molili smo devetnice, a zbog rasporeda nije uvijek bilo moguće imati zajednički molitveni život, ali kad je postojala mogućnost, bili smo zajedno u našim razgovorima.” Majka je prokomentirala i da su njezini sinovi svećenici, Wallace i Wellington uvijek imali veliku ljubav prema Crkvi. Nakon kateheze nastavili su s grupama stalne formacije i sudjelovali u crkvenim aktivnostima. “Za njih je bilo neophodno sve što se odnosilo na Boga i Crkvu.”
Zvanja njezinih sinova svećenika
Dok su pohađali pripremne tečajeve za fakultet, blizanci su osjetili svećenički poziv. Prvo je Wellington bio taj koji je donio odluku da uđe u sjemenište, a zatim Wallace, koji je pričekao nekoliko mjeseci kako bi se uvjerio da nije pod utjecajem svog brata.
Bog nam je dao milost, meni i njihovu ocu, da našu djecu oblikujemo i odgajamo za kršćanski život, a oni su ustrajali na vrlo lijep način.
Eliete se prisjetila kako se osjećala kad su joj sinovi rekli da žele biti svećenici: „Bio je to šok u to vrijeme, jer u njima nisam vidjela ništa što bi me natjeralo da pomislim da će biti svećenici, niti sam ih poticala da budu svećenici. Meni i njihovu ocu pružilo je veliku radost vidjeti ih kao mlade ljude kako sudjeluju u životu Crkve. Nikad ne bih pomislila da ću dobiti ovu milost, ali dogodilo se.” Početni šok, ispričala je Eliete, ubrzo je zamijenjen velikom radošću. Za Eliete je dan ređenja njezinih sinova za svećenika, 29. lipnja 1998., bio vrlo poseban dan.
“Kada su ušli u sjemenište, imali su 17 godina. Zaređeni su kada su imali 25 godina. Bili su još mladi pa me ganulo veliko čudo, nešto božansko što se događalo u našoj obitelji”, rekla je. „Do danas, s 25 godina svećeničkog služenja, osjećam u svom srcu radost koju ne znam izraziti riječima. Imam veliku zahvalnost svom Bogu,” zaključila je.