Prisutnost kršćana u Siriji tijekom posljednjih 14 godina, od početka Građanskog rata, pala je za čak 84 % navodi se u novom izvješću humanitarne organizacije L’Œuvre d’Orient, donosi Zenit.

Izvješće, objavljeno 27. studenoga, temelji na višemjesečnom istraživanju provedenom prije i nakon pada režima Bashara al-Assada, donosi svjedočanstva kršćana iz različitih dijelova zemlje te prikazuje njihovu duboku zabrinutost, ali i otpornost u društvu koje se pokušava oporaviti od više od desetljeća rata. Poruka izvješća je jasna: kršćanstvo u Siriji još uvijek je živo i društveno važno, ali ozbiljno oslabljeno i sve ranjivije.

„Postojimo. Ne želimo umrijeti i biti zaboravljeni“, poručio je Elias, mladi student medicine iz Damaska, tijekom videokonferencije s novinarima. Izrazio je nadu da će papa Lav XIV. javno pozvati na molitvu za sirijske kršćane, zajednicu iscrpljenu ratom i nesigurnom budućnošću.

Sličan osjećaj nesigurnosti dijele i drugi vjernici.

„Više se ne osjećamo kao kod kuće u vlastitoj zemlji“, rekao je Firas, župljanin iz Damaska, istaknuvši da kršćani ne razumiju zašto nisu prihvaćeni, unatoč dugoj povijesti suživota.

Korijeni kršćanstva u Siriji sežu od samih početaka naviještanja apostola, a institucionalna prisutnost i dalje je znatna. Samo u Alepu djeluje devet kršćanskih biskupija, što svjedoči o nekadašnjoj vjerskoj raznolikosti zemlje.

Prema izvješću, kršćani i danas imaju nesrazmjerno veliku ulogu u obrazovanju, zdravstvu, skrbi za osobe s invaliditetom i pomirenju, ponajprije putem mreža udruga koje su se dodatno razvile tijekom ratnih godina.

Procjenjuje se da oko dva milijuna Sirijaca koristi socijalne i humanitarne usluge koje vode kršćanske ustanove.

U području zdravstva četiri kršćanske bolnice u Damasku i Alepu godišnje liječe oko 117 tisuća pacijenata, bez obzira na njihovu vjersku pripadnost. Te su ustanove među najcjenjenijima u zemlji, kako po kvaliteti skrbi tako i po otvorenosti prema svima.

Obrazovanje ostaje jedno od ključnih područja djelovanja. Crkvene zajednice upravljaju s 57 škola koje pohađa oko 30 tisuća učenika različitih vjeroispovijesti. Međutim, od 67 kršćanskih škola koje je nekada konfiscirala Baath stranka, pregovara se o povratku tek njih 30, dok su ostale nacionalizirane ili napuštene. U teško razorenim područjima poput Deir ez-Zora ili Suwayde ponovno otvaranje i jedne škole moglo bi značiti obnovu minimalnog zajedničkog života.

Zabrinjavajući demografski podaci

Deir ez-Zor, koji je prije rata 2011. imao oko 7 tisuća kršćana, danas ih broji tek četvero.

U cijeloj zemlji više od polovice preostalih kršćana starije je od 50 godina, dok je broj mladih izrazito malen. Rat je odnio više od 520 tisuća života, milijune raselio unutar zemlje, a oko sedam milijuna ljudi natjerao u izbjeglištvo. Kršćanske četvrti često su bile na prvim linijama bojišnice ili meta islamističkih skupina, što je dodatno ubrzalo egzodus. U Alepu je ostala tek šestina prijeratne kršćanske populacije.

Nasilje nije u potpunosti prestalo ni nakon završetka rata. Izvješće bilježi napade pod novim vlastima, uključujući lipanjski napad na crkvu sv. Marije Elije tijekom liturgije, što je ocijenjeno kao presedan čak i u usporedbi s najtežim ratnim godinama. Slični napadi u novijoj povijesti iznimno su rijetki.

Rastuća islamizacija javnog života

Crkveni predstavnici izražavaju zabrinutost zbog promjena školskih kurikula u kojima se uklanjaju činjenice o predislamskoj povijesti te koriste formulacije koje židove i kršćane prikazuju kao „one koji su u zabludi“. Upozoravaju da takvi potezi ugrožavaju pluralizam i mogu ponovno potaknuti sektaške napetosti.

L’Œuvre d’Orient poziva na hitne i konkretne mjere, uključujući uspostavu mehanizama pravde i pomirenja dostupnih svim Sirijcima, stvaranje nacionalne platforme za međureligijski dijalog te međunarodne fondove za zaštitu etničke i vjerske raznolikosti.

„Ne možemo kontrolirati sigurnosne snage, ali nešto se još uvijek može učiniti. U pitanju je sam opstanak ovih zajednica“, izjavio je Vincent Gélot, voditelj misije organizacije za Siriju i Libanon.

Za sirijske kršćane, zaključuje se u izvješću, opstanak više nije samo pitanje obnove crkava i škola, nego temeljno pitanje postoji li još mogućnost zajedničke, pluralne budućnosti – i hoće li svijet reagirati prije nego što jedna drevna prisutnost utihne.