U danima kada Crkva slavi Dan posvećenog života i ususret blagdanu sv. Skolastike, zajednica mladih iz Zadra u utorak, 4. veljače pohodila je zadarske benediktinke sv. Marije koje su najstarija redovnička zajednica u Hrvatskoj i druga najstarija ženska benediktinska redovnička zajednica u svijetu. O karizmi benediktinskog reda mladima je govorila koludrica zadarskog samostana sv. Marije sestra Vekenega Križanac.
Život benediktinki koje su pozvane biti vidljivi znak Kristove prisutnosti čine molitva, čitanje Svetog Pisma, duhovnih spisa, molitva Časoslova koju sv. Benedikt naziva Djelo Božje, rad, a slavlje euharistije je središte njihovog života.
Foto: Ines Grbic
Molitvom nekoliko puta dnevno benediktinke posvećuju vrijeme. Uz liturgijsku molitvu, važan dio njihovog života je Lectio Divina, ne pristupajući Svetom Pismu kao izvoru intelektualne spoznaje, nego iskustveno, uz meditaciju i razmatranje.
Rad nije samo fizički napor, nego i nasljedovanje Krista u odnosu s njim.
„Pristajanje uz Krista uči da se sve primi iz Kristovih ruku, a pogled ljudi treba biti stalno upravljen prema Bogu. Pozvani smo na darivanje sebe Crkvi i kroz rad, kojim uzdržavamo svoju redovničku zajednicu i pomažemo potrebnima koji nam dolaze i na vrata samostana. Rad nije samo fizički napor, nego i nasljedovanje Krista u odnosu s njim“, rekla je s. Vekenega, istaknuvši da su za sv. Benedikta vjera i rad duboko sjedinjeni.
Rad nije samo fizički napor, nego i nasljedovanje Krista.
Koludrice žive od rada svojih ruku i svojim radom pomažu i drugima. Samostan je od Drugog svjetskog rata bio poručen te starije sestre pamte i glad.
„Geslo ‘Moli i radi’ ne znači usporedno živjeti te dvije stvarnosti, nego, kad tijelo radi, duh mora biti usmjeren na rad. Rad je stvarna molitva, kao što je i molitva krajnji izraz za rad. Molitva i rad se ne razdvajaju, nego idu zajedno“, istaknula je s. Vekenega.
Foto: Ines Grbic
Rad je stvarna molitva, kao što je i molitva krajnji izraz za rad.
S. Vekenega je govorila i o sv. Benediktu koji je rođen u Nursiji 480. godine. Na Monte Cassinu gdje je i pokopan u kripti crkve, napisao je svoje monaško pravilo prožeto Svetim Pismom. Sv. Benedikt je bio prekinuo studij književnosti i povukao se u samoću kad je vidio propast Rimskog carstva.
„U svom Pravilu, sv. Benedikt ne prenosi nečije teorije, nego ono što je naučio iz vlastitog iskustva i potiče druge da s njim očinski koračaju. Sv. Benediktu bilo je važnije da ga ljube, nego da ga se boje te se prilagođavao inteligenciji svakog čovjeka. Treba stvoriti ravnotežu u prosuđivanju, jer osobe imaju različitu duhovnu i mentalnu, intelektualnu i tjelesnu snagu, govorio je taj otac monaštva te je upravljao na način da jaki mogu napredovati, a slabi da ne odbjegnu. Govorio je da je samo budan čovjek sposoban čuti što Bog govori i da život treba usmjeravati na traženje Boga“, poručila je s. Vekenega.
Sveti Benedikt ne prenosi nečije teorije, nego ono što je naučio iz vlastitog iskustva.
Foto: Ines Grbic
Inače, mlade su predvodili fra Pavle Ivić i fra Bojan Rizvan, župni vikar i župnik župe Presvetog Srca Isusova u Zadru koji vode susrete za mlade svakog utorka navečer u dvorani zadarskog samostana sv. Frane.