Posredstvom Caritasa Biskupije Mantova u Caritas Zagrebačke nadbiskupije došlo je 18. kolovoza desetero volontera, u dobi od 18 od 59 godina. Među njima su bila dva bračna para, od kojih su Monica i Giuseppe bili voditelji grupe, kao i prošle godine – doznajemo od Marije Stanešić, Caritasove koordinatorice volontera, koja je pratila njihov rad do odlaska 23. kolovoza zajedno s njihovom prevoditeljicom Irenom Konda, zaposlenicom u Obiteljskom savjetovalištu zagrebačkog Caritasa.

Mladi volonteri iz Italije u kući bl. Alojzija Stepinca u Brezovici / Foto: Caritas Zagrebačke nadbiskupije

Grupa talijanskih volontera, okupljenih iz različitih župa u Biskupiji Mantova, prvi dan boravka posjetila je redovničku zajednicu sestara Misionarki ljubavi u Jukićevoj ulici u Zagrebu, gdje su tijekom poslijepodneva sudjelovali u podjeli objeda beskućnicima, a zatim prali posuđe i čistili blagovaonicu te ručno prali rublje, na čemu su im sestre bile jako zahvalne.

Tijekom dnevnog programa kuće u Brezovici, volonteri su vrijeme provodili u druženju s korisnicima – igrajući se s njima na otvorenom za lijepog vremena, provodeći razne radionice (oblikovanje formi životinja, crtanje i slično), šetajući s korisnicima oko i izvan Kuće sve do Samostana Kraljice Karmela u Brezovici, gdje su posjetili karmelićanke i pomolili se u samostanskoj crkvi, a za kišnog vremena u dvorani bi plesali i igrali se s njima.

Mladi volonteri iz Italije u kući bl. Alojzija Stepinca u Brezovici / Foto: Caritas Zagrebačke nadbiskupije

Osim toga pomogli su i oko uređenja fontane u jednom od unutarnjih dvorišta našega velikog kompleksa, za što smo im osigurali potrebna sredstva za rad – kaže Dubravka Šumelj, v. d. voditelja Kuće za zbrinjavanje djece i odraslih osoba s tjelesnim i mentalnim oštećenjem „Bl. Alojzije Stepinac“ u Brezovici.

Kako bi njihov karitativni boravak u Hrvatskoj dodatno obogatio upoznavanjem hrvatske povijesti i kulture, zagrebački Caritas je jedno poslijepodne za njih organizirao i razgledanje Zagreba u pratnji prevoditeljice Konde.

Mladi volonteri iz Italije u kući bl. Alojzija Stepinca u Brezovici / Foto: Caritas Zagrebačke nadbiskupije

Posljednjeg dana boravka volonteri su dobili zahvalnice no neće im samo one biti lijepa uspomena jer odlaze puni dojmova poput Livije, koja je, kako kaže, odlučila doći jer je ideja da može poboljšati, čak i na mali način, živote drugih ljudi, posebno djece koja su imala manje sreće od nje, daleko nadmašila strah da nije dorasla zadatku.

Izjave volontera

Ovo mi je treća godina povratka u Brezovicu i uvijek mi je zadovoljstvo vratiti se i donijeti malo spokoja, radosti i nade ovoj djeci koja, čak i bez govora, prenose toliko ljubavi. Uvijek je divno ponovno ih sve moći zagrliti i vidjeti promjenu i napredak djece. Ono što me se dojmilo i u drugoj i u trećoj godini ovdje bilo je kako su zapamtili naša lica i naša imena. Ovo je za mene vrlo važan dio slagalice, jer znači da ono malo što uspijemo dati u tjedan dana ostaje u mislima te djece zauvijek. Za mene je to ono što me svaki put potiče da se vratim toj djeci. Svake godine to je način da bolje upoznate drugu osobu, koja vam ostavi mali dio kako biste upotpunili slagalicu svojih osjećaja i emocija te da biste razumjeli i otkrili tko ste kao osoba (…) Kao što sam rekla o svom prošlom iskustvu, osmijeh vrijedi tisuću riječi, dodir može ugrijati dušu čak i bez korištenja romantičnih riječi i moram zahvaliti ovom iskustvu što sam shvatila duboko značenje malih gesta koje u svakodnevnom životu postaju nevidljive ili se previde.  –  Giulia

Porijeklom sam iz malog grada u Toskani i prvi sam put ovdje u Brezovici. Ovoga ljeta tražio sam volontersko iskustvo i putem svoga lokalnog Caritasa stupio sam u kontakt s Caritasom Mantova, koji već nekoliko godina organizira ovo iskustvo u Hrvatskoj. Odmah me fascinirala prilika da se povežem s ovom djecom i uključim se u tako složeno i strukturirano okruženje. Jako sam sretan što sam ovdje; osjećam da je to ispunjavajuće i obogaćujuće iskustvo.  –  Marco

Mladi volonteri iz Italije u kući bl. Alojzija Stepinca u Brezovici / Foto: Caritas Zagrebačke nadbiskupije

Živim u Mantovi i u veljači sam napunila 18 godina. Ovogodišnji rođendan sam oduvijek doživljavala kao vrata koja se, jednom otvorena, otvaraju novim mogućnostima i iskustvima. Pruža vam priliku da dobijete vozačku dozvolu, opravdate izostanke iz škole i darujete krv. Ali jedna od stvari koje su me najviše zanimale bilo je volontiranje, i tražila sam ga mnogo mjeseci. Potraga je bila sve samo ne laka: uvijek se pojavio neki problem, toliko da sam bila na rubu odustajanja i ponovnog pokušaja sljedeće godine, kada me, jednog od posljednjih dana škole, moj vjeroučitelj upoznao s volonterskom prilikom u Caritasu. I sada sam evo ovdje, zapisujem svoje osjećaje i emocije pred računalom – uglavnom, što god mi ovih dana prolazi kroz glavu. Otišla sam potpuno svjesna da nikad nisam imala puno iskustva s djecom. Nemam braće ni sestara. Odlučila sam doći jer je ideja da mogu poboljšati, čak i na mali način, živote drugih ljudi, druge djece koja su imala manje sreće od mene, daleko nadmašila strah da nisam dorasla zadatku. A sada je taj strah nestao. Došla sam kao stranac, netko koga nikada prije nisu vidjeli i koga nisu poznavali. Na moje veliko iznenađenje, ta djeca me nisu dočekala kao stranca, već su me dočekala s osmijehom. Osmijehom koji, ovih dana shvaćam, ima nevjerojatnu moć srušiti svaku jezičnu barijeru.  –  Livia

Dječak sam kao i mnogi drugi. Sreća je što sam odrastao s ljudima s raznim invaliditetom zahvaljujući mojoj majci, koja upravlja ustanovama za osobe s invaliditetom. Osobe s invaliditetom su ljudi koji zaslužuju pomoć i podršku. Nismo došli ovdje ovdje da upoznamo mjesto, već da bismo pružili svjetlo ovoj djeci koja se svaki dan bude boreći se sa svojim ograničenjima koja ih vežu za invalidska kolica ili čak za krevet. Želio bih poručiti svima, prije nego što se počnu žaliti i na najmanju nesreću, neka dođu ovdje i vide kako je ovoj djeci.  –  Paolo

Zahvaljujući njima, shvatio sam kakva osoba želim postati u životu

Posjetitelji Kuće bl. Alojzija Stepinca uglavnom iz nje odlaze pod snažnim dojmovima, nakon susreta s korisnicima, posebice onima s težim oštećenjima. No među njima nisu rijetki ni oni koje upravo ti dojmovi učine prijateljima Kuće koji na razne načine nadalje nastoje ublažiti tegobni život Caritasovih korisnika u Brezovici.

Jedna od takvih osoba je i mladi Giovanni, koji je već nekoliko godina dolazio volontirati u Brezovicu pa tako i ove godine. Donosimo dio njegova pisma koje su iz Caritasa Biskupije Mantovi objavili u lokalnom tiskanom mediju La Cittadella di Mantova početkom ovoga ljeta u želji da potaknu nove volontere na uključivanje u program suradnje dvaju Caritasa:

(…) Svaki put kad odem u Brezovicu, jačam svoju svijest o tome koliko sam sretan zbog života koji imam, ali s druge strane, uvijek osjećam veo tuge jer znam da ta djeca nikada neće iskusiti radost trčanja na otvorenom, radost bavljenja sportom, radost izlazaka s prijateljima i tisuću drugih ‘radosti’ kojima su naši životi ispunjeni i koje često uzimamo zdravo za gotovo.

Zahvaljujući ovom iskustvu, shvatio sam koliko su važne male geste na koje većina nas ne obraća pažnju… pogled ljubavi, dodir, osmijeh, zbunjeni izraz lica, nespretan ples i mnoge druge stvari koje nas ništa ne koštaju, a mogu učiniti da se ljudi koji ih prime osjećaju živima, sretnima i bezbrižnima, a u ovom slučaju, ova djeca koja vjerojatno neće imati puno prilika u životu da se tako osjećaju.

Ovo je snažno iskustvo, koje preporučujem svima koji su spremni riskirati bez straha od osude i svima koji su spremni odbaciti one ‘maske’ koje često nosimo u svakodnevnom životu kako bismo izgledali drugačije od onoga što zapravo jesmo. Zahvaljujući ovom iskustvu, osjećam da sam postao odgovorniji; znam da stotinama kilometara dalje imam vrlo posebnu hrvatsku braću koja me se sjećaju i čekaju me, zahvaljujući kojima sam proživio i proživjet ću iskustva koja nikada neću zaboraviti i koja su me oblikovala u osobu kakva sam danas.

Zahvaljujući njima, shvatio sam kakva osoba želim postati u životu, kakav primjer želim biti ljudima s kojima ću doći u kontakt i zbog toga nikada neću prestati biti zahvalan onima koji su mi pružili priliku da proživim ovo iskustvo i da ih upoznam!  –  Giovanni, 21 godina

Svi koji žele podržati rad Caritasove kuće za zbrinjavanje djece i odraslih osoba s tjelesnim i mentalnim oštećenjem “Bl. Alojzije Stepinac” u Brezovici za više informacija o trenutnim potrebama mogu kontaktirati voditeljicu Kuće na broj  099 2391 602 ili na adresu elektroničke pošte kuca.brezovica@czn.hr.