Framašice Paula Nikolić, koja je svoje prve framaške korake započela u Frami Otok, Iva Serenčeš iz Frame Vinkovci – BSM, zatim Franka Dobranić iz Frame Čakovec te Gabriela Radaš iz Frame Lišani na blagdan Prikazanja Gospodinova i Dan posvećenog života – uz molitvu Srednjega časa – ušle su u Đakovu u kandidaturu Družbe milosrdnih sestara svetoga Križa.

Foto: Milosrdne sestre Svetoga Križa

Gabrijela je framašica iz Zadarsko – šibenskog područnog bratstva, Franka iz Zagrebačkog područnog bratstva, a prve dvije spomenute u nizu, na samom početku teksta, Paula i Iva do svog ulaska u kandidaturu bile su članice Osječkog područnog bratstva Frame.

Ovo slavonsko bratstvo imalo je zato potrebu i javno na svojim facebook stranicama uputiti čestitku djevojkama sljedećeg sadržaja:

“Želimo im mir i ustrajnost na putu predanosti Gospodinu! Preporučamo ih u vaše molitve!”

Redakcija Hrvatske katoličke mreže učinili je korak dalje i zamolila nacionalno vodstvo Franjevačke mladeži i Milosrdne sestre sv. Križa da nam i oni iznesu svoje prve neposredne dojmove jer – složili su se obje strane – ne odlučuju se na ovakav jedan korak četiri framašice baš svaki dan.

Vjerujem da govorim u ime cijele Frame Hrvatska kada kažem da sam iznimno radosna kada vidim da su naše framašice postale kandidatice

Ana Matić, druga s lijeva (Foto: Facebook)

Šibenčanka sa zagrebačkog studentskom adresom Ana Matić već je u drugom dvogodišnjem ciklusu nacionalna predsjednica Franjevačke mladeži. Ona nam o svemu ovako iskreno kaže:

“Vjerujem da govorim u ime cijele Frame Hrvatska kada kažem da sam iznimno radosna kada vidim da su naše framašice postale kandidatice. Frama je, između ostalog, put poziva stoga je zaista lijepo vidjeti da je netko napravio jedan veliki korak koji vodi bliže ostvarenju tog poziva”, kaže nam Ana Matić.

Milosredne sestre svetog križa, i časne sestre drugih redova naravno, često su prisutne i rado viđene na framaškim događajima i vjeruju zato u Frami da je jedan od plodova te prisutnosti upravo ovaj ulazak djevojaka u kandidaturu.

“Lijepo je vidjeti plodove susreta i znati da je Gospodin iskoristio framaške događaje kako bi svojim kćerima otkrio put koji je pripremio za njih, kako bi im otkrio da ih „..sebi izabra prije postanka svijeta…“ (Ef 1,4).”

Nadam se da će im ono što su naučile u Frami koristiti u daljnjem služenju i da će im Franjevačka mladež uvijek ostati u srcu

Ana za HKM u istome tonu stoga zaključuje:

“Nadam se da će im ono što su naučile u Frami koristiti u daljnjem služenju i da će im Franjevačka mladež uvijek ostati u srcu te da će se i dalje rado odazivati na naše susrete. Sretni smo i Bogu zahvalni što iz godine u godinu poziva redovnike i redovnice u svoj vinograd! Oplodimo i mi taj vinograd molitvom za Božje radnike! Mir i dobro!”

Teško je opisati osmjehe i izraze lica sestara kada prime vijest o novim potencijalnim kandidaticama

s. Mirjam s framašima

U Družbi novih kandidatica Paule, Ive, Franke i Gabrijele postoji jedan dugogodišnji program kojeg redovnice zovu ‘Suživot sa setrama‘, a zadnjih nekoliko godina, uz suradnju drugih sestara, vodi ga s. Mirjam Jerković.

I njoj smo postavili nekoliko upita s obzirom na veliku vijest za njezinu sestarsku zajednicu. Ponajprije poručuje:

Teško je opisati osmjehe i izraze lica sestara kada prime vijest o novim potencijalnim kandidaticama. One uvijek sa strahopoštovanjem i pritajenom radošću, nakon svakog ‘Suživota sa sestrama‘, postavljaju pitanje: ‘Kako je bilo? Hoće li doći?.’

I naravno pridodaju komentar kako je u današnjim okolnostima i ponudama svijeta svako zvanje ‘pravo čudo’. Ovdje posebno mislim na starije i bolesne sestre koje neprestance prinose svoje žrtve i molitve pred Presvetim za nova duhovna zvanja.”

I sama sam prvi kontakt sa sestrama ostvarila upravo na područnim susretima Zagrebačkog bratstva Frame

S. Mirjam podsjeća da su Milosrdne sestre sv. Križa prisutne od samih početaka osnutka Franjevačke mladeži u Hrvatskoj – znači od 1993. godine – kao medicinska i duhovna pratnja mladima na franjevačkom hodu, kapitulima, nacionalnim susretima te kao duhovne asistentice franjevačke mladeži. Primjerice, sestre su baš to framašima i framašicama upravo u Đakovu.

“I sama sam prvi kontakt sa sestrama ostvarila upravo na područnim susretima Zagrebačkog bratstva Frame. Neopisivo je lijep osjećaj vidjeti kako Bog blagoslivlja taj rad, iako smo uvijek duboko svjesne da smo mi dale tek pet kruščića, a Bog je njima nahranio 5000, ako razumijete što hoću reći.”

(Foto: Glas Koncila)

“Rezultat te neprocjenjive Božje milosti zasigurno jesu i naše četiri Fra-kandidatice. Briga za njih se nastavlja. Ljubavlju i molitvom”, radosnim tonom nastavlja HKM-ova sugovornica i dodaje dalje svoje osobne impresije o Frami, a mi tek napominjemo da je ova Zagreplanka prve redovničke zavjete dala 17. svibnja 2014. u samostanu sestara Sv. Križa u Đakovu zajedno sa svoje dvije susestre Gitom Klobučar iz Starih Mikanovaca i Vesnom Stojanović iz Babine Grede.

Frama je nešto prelijepo, posebno ukoliko dublje ulazi u nauk Crkve

“Frama je nešto prelijepo. Posebno ukoliko dublje ulazi u nauk Crkve, karizmu milosrđa, u duhovnost sv. Franje i njegove ljubavi prema Raspetome. Onda nije ni nelogičan slijed potpunog predanja u družbu koja nosi naslov Milosrdne sestre sv.Križa.”

“Ipak, bezobzira na dobre temelje, to je jedan novi, drugačiji način života”, isto tako upozorava s. Mirjam Jerković i pojašnjava neke detalje oko prvog ulaska u samostan:

Vrijeme kandidature traje do jedne godine. Djevojke u tom razdoblju dublje upoznaju svakodnevni život. Zatim slijedi godina postulata gdje stječu temeljno znanje o našoj družbi, našoj franjevačkoj karizmi i crkvi.

Rekla bih kako je ključno razumjeti da je vrijeme formacije vrijeme poniranja u dubine Božje iz kojih se onda crpi ljubav prema Gospodinu

“To su prvi koraci formacije u samostanu. Rekla bih kako je ključno razumjeti da je vrijeme formacije vrijeme oblikovanja osobe, vrijeme intenzivnog rada na sebi, vrijeme poniranja u dubine Božje iz kojih se onda crpi ljubav prema Gospodinu, sestrama, crkvi, svijetu. Ono nosi i žrtvu i odricanje, ali istovremeno ljepotu hodu s Isusom u potpunom predanju. Ali, ne bojimo se, mladi čovjek teži prema darivanju svoga života za Krista i bližnje”, poručuje našim čitateljima.

Malo nas je vratila novim kandidaticama: Pauli, Ivi, Gabrijeli i Franki:

Paula Nikolić imala je stalni kontakt sa sestrama na njenoj župi sv. Antuna Padovanskog u Otoku. Sestre su tamo prisutne u pastoralnom radu, kao duhovne asistentice, voditeljice zborova i župne kateheze. Uvijek su uz mlade a Paula je u tom ambijentu odrastala.

Iva Serenčeš se prvi put susret sa sestrama na duhovnoj obnovi u kući Betanija u Đakovu gdje se tijekom godine održava više termina duhovnih obnova za mlade. Za nju je bila važna i prisutnost sestara na franjevačkom hodu koji joj je pomogao u odabiru poziva.

Dalmatinka Gabriela Radaš, pak, čula je za sestre jer su bile aktivne kao pratnja framašima, a uživo ih je susrela u Slavonskom Brodu na jednom framaškom Seminaru za voditelje formacije i odgovorne u bratstvu. Sestre su tamo vodile jedan dio programa te su tadašnje kandidatice svjedočile o svome pozivu i životu.

I četvrta Franka Dobranić je posvjedočila da joj je jako značio franjevački hod kada je malo više upoznala sestre.

Privukao ju je rad sestara s mladima i Framom, te joj je uz češće susretanje i razgovor okružje milosrdnih sestara svetoga Križa postalo ‘domaće’, rekla nam je na kraju sestra Mirjam Jerković i kratko iznijela ove statističke podatke:

Trenutna situacija formacije Družbe milosrdnih sestara sv. Križa – izražena u brojkama – izgleda ovako: 4 kandidatice, 3 postulantice, 6 novakinja klauzurne godine, 3 novakinje pred prve zavjete i 9 sestara juniorki.

Zanimljivo je, isto tako, da nema među njima generacije u kojoj nema barem jedne framašice, rekla nam je tik pred samu objavu teksta sugovornica iz Družbe.

Podsjetimo, Milosrdne sestre svetoga Križa utemeljio je o. Teodozije 17. listopada 1844. primivši kandidatice u treći red sv. Franje i nazvavši ih Sestre sv. Križa. Istoga dana pošle su u Menzingen u Švicarsku gdje otvaraju djevojačku školu.

Prva generalna nadstojnica družbe Majka Marija Terezija Scherer poslala je 7. lipnja 1868. godine -na molbu đakovačkog biskupa Josipa Jurja Strossmayera – u Đakovo deset sestara koje su već bile određene za polazak u Ameriku.

Prvih 15 godina sestre su radile samo u Đakovu, a onda se počinje širiti djelokrug njihova rada u čitavoj Hrvatskoj.

Nedavno – kao što se vidi u nastavku – nove kandidatice i postulantice pomagale su u Sisku u distributivnom centru Caritasa Sisačke biskupije.