Na pitanje o tome tko je tzv. fotografije načinio, savjetnik premijera za nacionalnu sigurnost Robert Kopal naglasio je da je od odgovora na to pitanje još važniji motiv za to. Naglasio je da sva istraživanja pokazuju kako javnost još uvijek vjeruje tradicionalnim medijima – novinama, radiju i televiziji. “Ajmo se onda koncentrirati na društvene mreže. Tamo leži najveći izazov i najveća opasnost. Najveći utjecaj imaju političke vijesti i, osim naše uobičajene pristranosti, postoje još neki elementi. Naime, postoje i tzv. botovi koji imaju obilježja umjetne inteligencije i sudjeluju u širenju vijesti. Međutim, znanstveno je dokazano da se širenje lažnih i istinitih vijesti odvija istom brzinom sa i bez botova, odnosno glavni čimbenik su ljudi.”

Problematična objava namjerne lažne vijesti

Komunikolog na Hrvatskim studijima Danijel Labaš naglasio je činjenicu da je Nacional namjerno objavio dezinformaciju te da je o tome odmah  upozorio javnost. Međutim, naglasio je da su mediji pozvani uvijek objavljivati istinu. “Mediji bi nam trebali pomagati u odgoju i obrazovanju za prepoznavanje lažnih vijesti. Mora se u cijelom društvu nešto pokrenuti kako bismo, svi zajedno, i odgojno-obrazovne ustanove i mediji i institucije više surađivali. Tako bismo mogli i pratiti što je zakonom dopušteno ili zabranjeno te što piše u etičkim pravilima novinarske struke. Kad bismo se toga držali, svima bi nam bilo puno lakše, ne bismo se pet dana bavili jednom aferom.”

“U javnom prostoru treba otvarati prostor istini!”

Urednik mrežne stranice vecernji.hr Dario Markas je, s obzirom na najavljene restrikcije informatičkih divova u suzbijanju tzv. lažnih vijesti, naglasio: “Ne vidim zašto se ne bi smjelo raspravljati o, primjerice, napadima 11. rujna. Neka ljudi iznose teorije, ali moramo ih naučiti razlikovati istinitu od lažne informacije. Uvijek je poželjno da ljudi promišljaju o nečemu. Bojim se da bi zabrana bila veliki udar na slobodu govora.”

Govoreći o tankoj granici između cenzure i korisnih komentara ispod članaka, Markas je dodao: “Potrebno je, prije svega, vratiti se temeljima novinarstva – provjeriti sve izvore, pa i više puta, ali i donijeti izjavu druge strane. Mislim da bi to moglo pomoći u raskrinkavanju što je istina, a što nije.”

Tko može biti novinar?

Labaš je spomenuo i problem da se svatko tko nešto objavi odmah naziva novinarom: “U uređenim državama novinarstvo je također uređeno. Hrvatsko novinarsko društvo i institucije moraju regulirati tko može biti novinar, ali nema volje da se to pitanje riješi. A što se novinara tiče, autoregulacija je puno bolja od cenzure.” Na pitanje o tome da čitatelji sami šalju vijesti, Markas je naglasio: “Moramo dati ljudima da i oni donose informacij. Ali njih moraju analizirati profesionalci s imenom i prezimenom, koji će dalje odgovarati pred strukovnim društvima ili državom.”

Kopal je zaključio: “Nama treba edukacija i jačanje otpornosti na lažne vijesti. Treba nam i jačanje različitosti. Ali treba nam i jačanje neovisnih medija i kvalitetnog novinarstva. Društvene mreže, per se, nisu novinarstvo.”