Budi dio naše mreže

U gostovanju pred članovima Zajednice Nanovo rođeni u zagrebačkom Botincu bivši londonski gangster John Pridmore posvjedočio je o svome putu dubljeg obraćenja i borbe s grijesima koji nisu bili vezani uz kriminal, već njegovo srce te kako se izborio i ustrajao u rastu u svetosti.

/ im

U svojem nagovoru prisjetio se da je kao desetogodišnji dječak bio zlostavljan od svake vrste zlostavljanja koje je bilo moguće podnositi. “Bio sam fizički, mentalno i seksualno zlostavljan. Bio sam jako ljut u dubini. Umjesto da sam tražio ljubav, tražio sam mržnju. Postao sam ljuti čovjek koji je povrijedio mnoge ljude. Nakon svog obraćenja završio sam u molitvenoj zajednici u Međugorju”, prisjetio se.

Objasnio je kada je došao na molitvu kod jednog svećenika osjećao je kao da je u njegovoj nutrini zaključan demon. “Pomislio sam da sam opsjednut. Nikome nisam to rekao. Nakon što sam napustio Kuću Mira u Međugorju pridružio sam se franjevcima u New Yorku. Kada sam bio tamo morao sam spavati na podu kao i ostali. Možeš jesti hranu samo koju ljudi donesu i to znači da danima ništa ne jedeš. Posjeduješ odjeću i habit koje imaš na sebi. Puno moliš i radiš. Jedina utjeha koju bih dobio bila bi kada bih ušao u kapelicu. To je bilo kao da i iz pakla idem u nebo. Često kada bih bio u kapelici ponovno bih vidio sliku te zaključane zvjeri u sebi. Polako sam vidio kako cigle padaju i to čudovište izlazi iz oklopa. Uz pomoć duhovnika razlučio sam da nemam franjevački poziv i napustio sam New York”, rekao je.

Jedina utjeha koju bih dobio bila bi kada bih ušao u kapelicu. To je bilo kao da i iz pakla idem u nebo.

Kazao je da je nakon toga pokrenuo najveće duhovne obnove u povijesti Engleske i puno drugih duhovnih obnova. “Nakon toga pronašao sam duhovnika koji mi je dao neke papire, a prva stvar koja je pisala na tim papirima jest: ‘Dođi u dodir s ranjenim djetetom u sebi‘. Isto tako je pisalo da svatko od nas u svojoj nutrini ima ranjeno dijete. Duhovnik je započeo jedan program sa mnom koji je sličan programu ‘Unbodund‘. Svaki dan imaš zadatak provesti dvadeset minuta pred Isusom u klanjanju te ga zamoliš da te poveže s ranjenim djetetom u sebi. Do tada sam imao potrebu dokazivati se drugima, a nisam znao zašto. Tada sam shvatio da tražim tu potvrdu jer ju nikada nisam kao dijete dobio”, istaknuo je Pridmore.

Svaki dan imaš zadatak provesti dvadeset minuta pred Isusom u klanjanju te ga zamoliš da te poveže s ranjenim djetetom u sebi.

“Bilo je još puno toga u meni iz djetinjstva što me kontroliralo kad sam bio već odrasla osoba. Kao na primjer to što sam uvijek tražio potvrdu kao odrasla osoba. Ali polako sam uviđao da me to dijete više ne kontrolira i ova odrasla osoba je počela imati kontrolu. Postao sam slobodan. Osjećao sam snažnu prisutnost Gospe u svom životu. Osjećao sam kako me ohrabruje, voli i ne dopušta da odustanem. I mogu vam reći s rukom na svom srcu da nikad nisam prošao kroz takvu bol niti mislio da je to moguće”, posvjedočio je.

Dodao je da je shvatio da sva ona patnja koju prolazi i kroz koju je prošao je put do slobode. “Tako da ako želite slobodu, ako želite kušati nebo na zemlji, ako želite da Gospa uzme svaku ranu iz vašeg srca i predaje svome Sinu i da je iscijeli morate biti raspeti kao bi to primili. Mislim da ne možemo kušati pravu slobodu ovdje na zemlji bez toga da prođemo kroz raspeće. Marija nas provodi kroz raspeće do uskrsnuća”, naglasio je.

Svaki dan potrebna mi je Božja milost jer još uvijek pokušavam postati svet.

Nakon što je doživio iscjeljenje i slobodu kazao je da je potrebno bilo u svemu ustrajati. “Sloboda ne znači svetost. Sloboda ne znači da nećemo biti iskušavani različitim grijesima. Svaki dan potrebna mi je Božja milost jer još uvijek pokušavam postati svet. Ali ta sloboda me nije napustila. Nikada nisam mislio je da je moguće biti tako sretan u životu. Ne osjećam zabrinutost i ne osjećam strah. Te sekunde kada počnem osjećati strah i zabrinutost okrećem se Gospi i pitam kamo je nestao moj mir. Ovo govorim u svoj poniznosti da zadnji put kada sam se tako osjećao bilo je prije nekoliko mjeseci. Većinu vremena sam u miru, bez brige i radostan. Ono dijete koje je bilo tako shrvano u mojoj nutrini, povremeno mu je i dan dana potreban zagrljaj i ohrabrenje”, istaknuo je.

Nema potrebe za zabrinutošću jer Bog Otac nam daje sve i slobodni smo vjerovati mu.

“Nakon jedne molitve redovito predajem to dijete u sebi Mariji, predajem svoje djetinjstvo našoj Majci. Je li netko gasio cigarete na vama, je li vas netko seksualno ili mentalno zlostavljao, je li vam rekao netko da ne vrijedite ili da jednostavno niste dobri, jeste li bili odbačeni? Znajte da svatko od nas nosi rane iz djetinjstva. Čitao sam da je 97 posto obitelji disfunkcionalno u jednom ili drugom obliku i bio sam jako zbunjen kako naći onih tri posto koji nisu. Najsavršenija obitelj koja postoji i koja će ikada postojati u njoj je jedna osoba je bezgrešno začeta, u njoj je dijete koje nije imalo nikakvog grijeha i u njoj je i poočim koji nije bio bezgrešno začet i koji nije bio bez grijeha i postao je jedan od najvećih svetaca koje poznajemo. Ako je to savršena obitelj gdje je onih tri posto. Svi ste prošli povrede i kada nađete to područje u sebi, u kojima nemate kontrolu, ako imate nismo samopoštovanje i samopouzdanje, onda vam preporučam da pustite Gospu da vas provede kroz križ gdje je Isus platio cijenu za sve i neka nas ona oslobodi tako što nas predaje Isus. I to je naše putovanje u slobodu. I onda vjerujem da smo spremni postati sveci kakvi Bog želi da postanemo i da kušamo nebo na zemlji, život bez straha i brige. Nema potrebe za zabrinutošću jer Bog Otac nam daje sve i slobodni smo vjerovati mu”, zaključio je.

Cijeli video pogledajte ovdje!

 

Kontaktirajte nas

Ukoliko imate prijedlog za vijest, pošaljite nam na info@hkm.hr

Rezultati pretrage za pojam:

Danas slavimo sv. Joakima i Anu, Isusove djeda i baku – savršen dan da se prisjetimo i naših ‘neopjevanih heroja