Družeći se s papom Franjom gotovo od početka njegova pontifikata kroz emisiju Papa s nama, razmišljam o tome kako često govorim da je vrlo spontan i neposredan.

Kao spontanog nismo baš doživljavali papu emeritusa, Benedikta XVI. On je jedan od najvećih teologa koji je Crkva imala i možda i zbog toga nismo bili u stanju doživjeti i njegovu toplinu. U tom razmišljanju naiđem na ovu fotografiju, Köln 2005., Svjetski susret mladih. Prvo Papino obraćanje mladima bilo je s broda kojim je plovio Rajnom do kölnske katedrale. Na obalama Rajne okupilo se 170.000 mladih iz gotovo 200 zemalja svijeta, na svečanosti dobrodošlice Papi. Neki su mladi i do struka, vrata, bili u rijeci, samo da bi bili što bliže Papi, predirljiva slika…

Nekoliko nas, predstavnika različitih zemalja, imali smo milost biti na brodu s Papom. On je tada prekršio protokol i nas, koji smo bili u narodnim nošnjama, primio svakog na kratko i blagoslovio nas. Tada nije bilo ovih pametnih telefona, a možda i bolje, jer mi je, umjesto u mobitelu, ta slika Papinog blagoslova ostala sačuvana u srcu.

I sjetila sam se kako sam tada doživjela papu Benedikta, kao oca.

Crkvu vodi Duh Sveti, i svako vrijeme ima svoje vođe, pastire, one koji njome na zemlji “upravljaju”. Neki nam prirastu srcu više, neki manje. Ali nijedan nije slučajan. Pomno je od Boga izabran. S razlogom. U Boga nema slučajnosti. Jedni da nas svojim životom podsjećaju kako trebamo živjeti, jedni da nas poučavaju, jedni da nam upute riječi ljubavi i utjehe, jedni pak da nas potiču na ustrajniju molitvu za pastire Crkve… Nema slučajnog odabira.

Zaključit ću ovaj svoj trenutak inspiracije mišlju koju je jutros u emisiji Papa s nama izrekao vlč. Piotr Maj. Rekao je da je Bog izabrao Davida zato jer je u njegovom srcu vidio očaj, odbačenost, nedostatak ljubavi. Znao je da će David otvoriti srce Ljubavi kad je susretne i prepozna. I kad je zastranio, toj se Ljubavi na kraju vratio.

Mi bismo odabirali po svojim kriterijima. Ali Bog ima svoje. Koji li su ispravniji…