Možda i mi molimo, ali ne tražimo Božju volju, ali možemo pitati Isusa ne kao dosad već promijenivši molitvenu perspektivu, pitajmo Isusa ovaj put za njegovu volju, na način kao što je on pitao Bartimeja: Isuse, što želiš da učinim za tebe! Shvatiti ćemo tada da gledamo novim očima, očima vjere i pouzdanja i da Bog nije kasnio sa uslišanjem nego je čekao da promijenimo perspektivu, da progledamo. Pročitajte objavu koju je na svojem Facebook profilu postavio karmelićanin Krešimir Josip Bahmec.
Često mi znaju reći: “Nemam vjere, ne mogu moliti, Bog ne čuje, Bog me ne uslišava…” Kao svećenik i ispovjednik a ne psihoterapeut i life-style guru, posežem za Svetim pismom i svecima.
U današnje evanđelju (četvrtak – Mk 10, 46-52) slijepi prosjak Bartimej viče za Isusom: “Sine Davidov, Isuse, smiluj mi se!”. Slijep tjelesnim očima ali ne očima vjere, Bartimej je napravio prvi važan korak u molitvi. Prepoznao je i priznao Spasitelja te ga ne moli hranu ili novac već milost Božju, najveće bogatstvo.
Prepoznao je i priznao Spasitelja te ga ne moli hranu ili novac već milost Božju, najveće bogatstvo.
No, “Mnogi ga ušutkivahu, ali on još jače vikaše: Sine Davidov, smiluj mi se!” Slijepi prosjak je učinio drugi, ključni korak, nije posustao kada ga okolina želi ušutkati zbog njegove vjere, isto kao što ga i njegove strasti i grijesi, nevjera i slabosti priječe da iskreno i pouzdano moli. Štoviše, molio je još žarče i još glasnije! Terezija Avilska je rekla jednom da je najveću pogrešku u životu učinila kada je napustila molitvu!
Na poziv Isusov on odlučno baca starog čovjeka sa sebe, čini treći važan korak u molitvi, spremnost na korjenitu promjenu.
I što se događa sa slijepim Bartimejom? Nebo se zaustavlja, sunce i mjesec se ne pomiču, Gospodar i Stvoritelj svijeta ga zove te Bartimej baca sa sebe ogrtač. Naizgled usputni opis događaja spominjanjem ogrtača ali u Svetom pismu nema nebitnih detalja. Egzegeti (tumači Svetog pisma, bibličari) govore kako ogrtač simbolizira Bartimejevo staro odijelo, stare navike i grijehe kojima se je ogrtao, oblačio. Taj ogrtač Bartimej ne skida ili odlaže već ga baca! Na poziv Isusov on odlučno baca starog čovjeka sa sebe, čini treći važan korak u molitvi, spremnost na korjenitu promjenu.
Isus ga tada upita: Što hoćeš da ti učinim? Slijepac mu reče: Učitelju moj, da progledam. Isus će mu: Idi, vjera te tvoja spasila! I on odmah progleda i uputi se za njim.
Bartimej je učinio posljednja dva koraka molitve. Tražio je nove oči, novi pogled. Nakon Isusova prodorna pogleda, u očima Bartimeja su zasjale nove oči. Promijenio je perspektivu, ozdravio je potpuno, više duhovno nego tjelesno. Tražio je Božju volju. I posljednji korak, uputio se za njim. Našao je novi put. Najbolji.
Tražio je Božju volju. I posljednji korak, uputio se za njim. Našao je novi put. Najbolji.
Možda i mi molimo ali ne tražimo Božju volju ali možemo pitati Isusa ne kao dosad već promijenivši molitvenu perspektivu, pitajmo Isusa ovaj put za njegovu volju, na način kao što je on pitao Bartimeja: Isuse, što želiš da učinim za tebe! Shvatiti ćemo tada da gledamo novim očima, očima vjere i pouzdanja i da Bog nije kasnio sa uslišanjem nego je čekao da promijenimo perspektivu, da progledamo. Da molimo ispravno, tražeći Božju a ne svoju volju. Jer naša molitva nije da Isusa informira već da nas formira, reče sv. Augustin.