Budi dio naše mreže

„Nadamo se i molimo za ostanak franjevaca u našoj Župi. Nama, kao vjernicima, poznato je da je Bogu i Duhu Svetomu sve moguće, ali i da se svi trebamo okrenuti pokori, postu i molitvi kako je to i prije bilo u kriznim situacijama kroz našu povijest”, poručili su vjernici riječke Župe sv. Nikole Tavelića, koji posljednjih šest mjeseci osobito mole na nakanu da njihova Župa i dalje ostane franjevačka.

/ Hana Kilijan

Zbog manjka broja franjevaca i mogućnosti da Župa sv. Nikole Tavelića na riječkom Krnjevu bude predana na upravljanje Riječkoj nadbiskupiji, župljani te riječke Župe su, na poticaj članova Trećeg franjevačkog reda, koji djeluju u Župi, spremno prihvatili inicijativu molitve i posta na nakanu da ovom Župom i dalje upravljaju braća franjevci.

Svoju iskrenu želju župljani su iskazali i na nedavno održanom susretu prigodom dolaska provincijalnog ministra Franjevačke provincije sv. Jeronima u Dalmaciji i Istri fra Tomislava Šanka, okupivši se u velikom broju. Naime, upravo je ta riječka Župa dio projekta međuprovincijske suradnje Franjevačke provincije sv. Jeronima u Dalmaciji i Istri sa sjedištem u Zadru te Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda sa sjedištem u Zagrebu te je pokazatelj kvalitetne bratske suradnje hrvatskih franjevaca. Kroz proces međuprovincijske suradnje, franjevci ovih dviju Provincija zajedničkim snagama nastoje zadržati povjerene im župe, a koje su snažno obilježene franjevačkom karizmom, bez ikakve sumnje, neizmjerno važnom za mjesnu Crkvu.

Susret s provincijalnim ministrom fra Tomislavom Šankom / Foto: župni Facebook

Franjevačka karizma u toj je riječkoj Župi prisutna od samoga početka. Naime, uprava tadašnje Župe sv. Nikole u Rijeci povjerena je 26. kolovoza 1947. Franjevačkoj provinciji sv. Jeronima u Dalmaciji i Istri sa sjedištem u Zadru, a u to vrijeme župna crkva još nije ni bila dovršena. Zbog porasta broja župljana i izgradnje novih prometnica počelo se 1961. raditi oko gradnje nove crkve i samostana. Nakon mnogih molbi, obilaženja nadležnih, mijenjanja lokacija i priprema, osobito uz veliki angažman tadašnjih župnika fra Krste Marinova i fra Josipa Vidasa, dobivena je građevinska dozvola 17. svibnja 1985.

Gradnja je počela 1986., a crkvu je posvetio i samostan otvorio tadašnji riječko-senjski nadbiskup Josip Pavlišić 29. svibnja 1988. Tom je prilikom izveden oratorij „Apokalipsa” kojega je za tu prigodu skladao sluga Božji fra Ivo Peran. Djelatnost samostanske braće od početka je bila prvenstveno pastoralna u župi, ali su često odlazili i u ispomoć susjednim župnicima.

Hodočašće i posjet crkvi sv. Leopolda Bogdana Mandića u Padovi / Foto: župni Facebook

Župa je i danas mjesto susreta brojnih vjernika s Bogom, ali i jednih s drugima. Uz svakodnevna slavlja mise i mogućnost za ispovijed, u Župi se redovito pohađaju bolesnici u njihovim domovima te se održava priprema djece za sakramente kršćanske inicijacije, a župnik je na raspolaganju kroz rad župnog ureda i mogućnost duhovnog razgovora. Posebnost ove riječke Župe je i u tome što vjernici, uz duhovnu pomoć, mogu potražiti i pomoć psihoterapeuta.

Osobit ukras ove Župe su razne skupine koje se ondje gotovo svakodnevno okupljaju te su župniku veliki oslonac u služenju.

Primjer je to izvrsne suradnje klerika i laika koji svjedoče autentično župno zajedništvo. Tako je najveća skupina vjernika laika Franjevački svjetovni red, Mjesno bratstvo Krnjevo (OFS). Uz to, statusni simbol Župe je i mješoviti zbor koji nosi naziv po sluzi Božjem fra Ivi Peranu, a koji nedjeljama i blagdanima animira misno slavlje. Župa je prepoznatljiva i po mladim obiteljima, koje se redovito okupljaju na nedjeljnoj župnoj misi te na susretima za mlade obitelji i bračne parove. Iznimno aktivna je i skupina aktivnih vjernika „Male Marte”, koja svaki tjedan održava crkvu i samostan čistima i urednima.

Autentično svjedočanstvo suradnje klerika i laika

Sadašnjem župnom upravitelju fra Siniši Puciću, članu Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda, uvelike pomažu župno pastoralno i ekonomsko vijeće, kao i mnogi aktivni vjernici laici. Iako tek devet mjeseci služi kao župni upravitelj, fra Siniša je istaknuo da su njegovi dojmovi i više nego pozitivni što se tiče života Župe i župnog zajedništva.

„U tom sam razdoblju nastojao održati, i prema mogućnostima povećati, prepoznatljivu aktivnost župljana na mnogim područjima kako bi svatko tko to želi pronašao mjesto darivanja vlastitih talenata u izgradnji Župe. Kao franjevac i svećenik osjećam se vrlo prihvaćeno od župljana, ali osjećam i odgovornost u služenju njima, ali i svim ljudima koji traže Gospodina i trebaju pomoć mene kao redovnika i svećenika”, rekao je fra Siniša.

Povezanost Župe i trsatskog Svetišta

Svakodnevno je, dodao je, povezan i sa svojom braćom franjevcima koji djeluju u Svetištu Majke Božje Trsatske. „Zahvalan sam im za pomoć koji mi pružaju kada je to potrebno u župnom pastoralu, ali i kao duhovnom asistentu OFS-a. To mi pomaže u življenju bratstva i oblikovanju moga identiteta kao franjevca. Time se poprimaju i sve jasniji obrisi međuprovincijske suradnje naših Provincija, a koja se konkretno odvija u ovoj Župi. To je najbolji pokazatelj kako možemo ojačati zajedništvo među braćom franjevcima različitih provincija i tradicija”, istaknuo je fra Siniša.

Ministranti sa župnim upraviteljem fra Sinišom Pucićem / Foto: župni Facebook

„Specifičnost ove župne zajednice jest njezina povezanost s nama, braćom franjevcima, koji je vodimo od samog njezinog nastanka. Upravo širina franjevačke karizme, otvorenost za malog čovjeka, osobitog onog u potrebi, ključ je dobre suradnje sadašnjeg župnog upravitelja i prethodnih postava samostanskih bratstava koja su ovdje djelovala s vjernim Božjim narodom, a što u konačnosti doprinosi da sve više raste i međusobno zajedništvo župljana i ostalih vjernika koji ovdje dolaze iz svih dijelova grada. To se očituje ne samo na liturgijskim slavljima, nego i na hodočašćima, izletima i druženjima u Župi. Otvorenost nas franjevaca prema vjernicima laicima, kao i obrnuto, vidljivo je i u njihovoj ljubavi prema ovoj Župi, predanom angažmanu oko svih aktivnosti i potrebnih radova”, naglasio je fra Siniša.

65 godina postojanja Mjesnog bratstva OFS-a na Krnjevu

Važnu ulogu u oblikovanju franjevačkog duha te župne zajednice ima i Franjevački svjetovni red. Naime, počeci djelovanja Mjesnog bratstva Franjevačkog svjetovnog reda na Krnjevu sežu u 1958. kada je u tadašnjoj Župi sv. Nikole biskupa djelovao član Franjevačke provincije sv. Jeronima u Dalmaciji i Istri fra Krsto Marinov. On je, naime, odlučio osnovati Franjevački svjetovni red kako bi djevojke koje su bile zainteresirane za duhovni poziv, ali ne u samostanu nego „iz svijeta za svijet u kojem žive”, zaštitio od komunističkog režima, pojasnila je ministra Franjevačkoga svjetovnog reda na Krnjevu Blaženka Kulić.

„One su trajne zavjete položile 20. prosinca 1959. i nazvale se ‘Zaručnice siromašnog Krista’. Upravo su te Bogu posvećene djevojke bile ‘srce’ našeg bratstva jer su s ostalim trećorecima djelovale u pastoralu Župe i trudile se oko osobnoga duhovnog života i teološke formacije. Iako su nekoliko godina kasnije te prve sestre saznale da u Italiji postoji Piccola Famiglia Francescana, koja živi identičnu karizmu, i od 1966. postale dio Male franjevačke obitelji (MFO), održalo se neprekinuto zajedništvo i suradnja sestara iz MFO-a s braćom i sestrama iz OFS-a, a naše je Bratstvo nakon izgradnje i posvete nove crkve 1988. promijenilo svoje sjedište i sada djeluje na području novoutemeljene Župe sv. Nikole Tavelića”, istaknula je ministra Kulić.

Bogato djelovanje OFS-a

U bratstvu je prisutno 80 trajno zavjetovanih sestara i braće, a ove su godine u Red primili deset novih članova, od kojih su četiri bračna para, što ih čini jednim od najvećih bratstava u Primorsko-istarskom područnom bratstvu Majke Božje Trsatske. „Naši se mjesečni susreti održavaju svaku drugu subotu u mjesecu s početkom u 17 sati i u pravilu se sastoje od četiri dijela: molitve, formacije, različitih aktivnosti i bratskog druženja na kraju. Svakog drugog četvrtka u mjesecu služi se misa po nakani OFS-a.

Djelujemo i kroz nekoliko grupa: kreativnu, molitvenu i bolesničku, što nam omogućava dodatne susrete. Pokrenuli smo i naše mjesečno glasilo. Želja nam je ustrajno ići kršćansko-franjevačkim putem”, pojasnila je te dodala da će Bratstvo ove godine obilježiti 65 godina postojanja i to izdavanjem spomenice i trodnevnicom uoči zaštitnice OFS-a sv. Elizabete Ugarske. Predloženo je, naime, da provincijal fra Tomislav Šanko tom prigodom predslavi nedjeljnu misu na blagdan sv. Elizabete 18. listopada, a istoga dana planirana je i promocija spomenice.

Župno zajedništvo / Foto: župni Facebook

Svi se trudimo i želimo pružati mir, pomirenje, biti jednostavni, zauzimati se za siromašne i bolesne, ljubiti sva stvorenja, učvršćivati zajedništvo, promicati ljepotu i bogatstvo franjevačkog poziva, svjesni da zajedničko dobro često zahtijeva odricanje osobnih želja i nauma.

Članovi Bratstva aktivno sudjeluju u svim pastoralnim aktivnostima Župe, a mnogi su i članovi župnog zbora „Fra Ivo Peran“ te župnog Caritasa. Također su često, preko projekata Socijalne samoposluge koju je pokrenuo fra Siniša Pucić, povezani kroz volontiranje i s ostalim riječkim bratstvima OFS-a. „Članovi našeg Bratstva sudjeluju u liturgijskom životu Župe i pomažu u svim potrebnim poslovima. Svi se trudimo i želimo pružati mir, pomirenje, biti jednostavni, zauzimati se za siromašne i bolesne, ljubiti sva stvorenja, učvršćivati zajedništvo, promicati ljepotu i bogatstvo franjevačkog poziva, svjesni da zajedničko dobro često zahtijeva odricanje osobnih želja i nauma. Hrabre nas svjedočenja mnogih ljudi koji ne žive u našoj Župi, ali upravo tu dolaze na misu, kateheze i ostale aktivnosti jer ih privlači jednostavnost, skromnost i spremnost na prihvaćanje drugih, što je karakteristika sv. Franje“, dodala je.

Poruka Asiškog siromaška aktualna je i danas

Svojim djelovanjem članovi OFS-a nastoje u svijetu posvjedočiti da je poruka sv. Franje aktualna i danas. Prije svega, oni nastoje iskustvo Božje blizine – po uzor na Asiškog siromaška – donijeti svakom čovjeku. „Pravilo Franjevačkog svjetovnog reda ima zadatak da nama, koji smo se zavjetovali, pomogne kako bismo mogli živjeti kao braća i sestre međusobno i sa svim ljudima, a to znači prihvaćati sve ljude ponizno i ljubazno kao dar Gospodnji i sliku Kristovu. I danas, kao i u vrijeme sv. Franje, takvo vrednovanje čovjeka zahtjeva od nas da se odmaknemo od svoje sigurnosti i usmjerenosti na sebe te da stvaramo prostor za drugog. I danas je toliko onih koji bez služenja drugih ne bi mogli živjeti i bili bi posve bespomoćni. Franjin primjer i njegovo shvaćanje svijeta uvijek će biti aktualno čovjeku današnjice jer je sv. Franjo istinski i neposredno ljubio sva stvorenja i kao takav je poznat u svijetu“, naglasila je ministra Kulić.

Župljani s korisnicima i djelatnicima Doma za psihički bolesne odrasle osobe Turnić / Foto: župni Facebook

Povezanost Prvoga i Trećeg franjevačkog reda, dodala je, u toj je Župi snažna te je oduvijek zračila zajedništvom i franjevačkim duhom. „Zahvalni smo Bogu i sv. Franji na dugogodišnjoj učiteljskoj stazi, strpljivosti i ljubavi koju su u naše Bratstvo uložili svi prethodni duhovni asistenti iz Franjevačke provincije sv. Jeronima u Dalmaciji i Istri, kojoj pripada naše Bratstvo, kao i dvojici posljednjih asistenata iz Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda. Jedna od temeljnih oznaka franjevaštva je život u bratstvu i bratska solidarnost. Njegovanje i promicanje bratstva ostvaruje se kroz naše susrete na kojima u suradnji s duhovnim asistentima stvaramo duhovno ozračje koje nam pomaže i olakšava spoznavanje i vršenje Božje volje te postizanje rasta u franjevačkom i crkvenom životu. Tu otvorenost i živi osjećaj pripadnosti velikoj franjevačkoj obitelji treba ustrajno njegovati“, rekla je ministra Kulić te naglasila da s velikom neizvjesnošću očekuju odluku hoće li u njihovoj Župi i dalje djelovati franjevci. Iskustvo iz drugih župa, dodala je, pokazuju da bratstva OFS-a koja ostanu bez zauzete duhovne asistencije franjevaca stagniraju i polagano nestaju.

“Nadamo se i molimo da župa ostane franjevačka”

„Braća i sestre iz OFS-a, kao i župljani, sa strepnjom prate stanje naših franjevačkih Provincija koje su u postupku spajanja. Svjesni smo da Red Manje braće trenutno nema dovoljno svećenika, ali isto tako znamo da nova zvanja proizlaze upravo iz OFS-a i Frame. Budući da od devetorice svećenika franjevaca u našoj Provinciji, koji su mlađi od 70 godina, čak četvorica potječu iz naše franjevačke zajednice, nadamo se da bi naša Župa i u budućnosti mogla doprinijeti pomlađivanju Reda Manje braće. No bojimo se da do toga neće doći ako naši mladi nemaju primjer franjevaca u koje bi se mogli ugledati“, istaknula je te dodala da je nekoliko sestara iz prvih godina utemeljenja Bratstva još uvijek živo te da bi osobito njima puno značilo da Župa ostane franjevačka.

„Nadamo se i molimo za ostanak franjevaca u našoj Župi. Nama, kao vjernicima, poznato je da je Bogu i Duhu Svetomu sve moguće, ali i da se svi trebamo okrenuti pokori, postu i molitvi kako je to i prije bilo u kriznim situacijama kroz našu povijest. Stoga se bratstvo odlučilo posljednjih šest mjeseci žarče uteći Gospodinu kroz molitvu i svakodnevni post s nakanom da franjevci nastave voditi ovu Župu u ovim izazovnim vremenima. Nedavna kanonska vizitacija zadarskog provincijala fra Tomislava Šanka bila je prilika da se otvoreno razgovara o budućnosti naše zajednice koja djeluje u projektu međuprovincijske suradnje s Hrvatskom franjevačkom provincijom sv. Ćirila i Metoda. Nadamo se da će nam franjevci ostati te da će ova Župa, a posebno Mjesno bratstvo OFS-a Krnjevo, biti i nadalje izvor za nova laička i svećenička zvanja u Franjevačkom redu“, zaključila je ministra Blaženka Kulić.

Obiteljska zajednica – mjesto susreta i podrške

Braća franjevci u toj su Župi potaknuli još jednu hvalevrijednu aktivnost i to za mlade bračne parove i mlade obitelji. Naime, prije nekoliko godina mladi bračni parovi počeli su se okupljati na obiteljskim susretima na inicijativu tadašnjeg župnika fra Tomislava Šanka. Tako su brojne mlade obitelji, od kojih su mnogi kao mladići i djevojke bili članovi Franjevačke mladeži, u Župi pronašle podršku i poticaj da žive autentično svoj kršćanski poziv.

Fra Tomislav je uočio da obitelji treba veća potpora hijerarhije Crkve pri teološkom promišljanju, razumijevanju i življenju svoje duhovnosti da bi mogla biti subjekt izgradnje Crkve, istaknuo je aktivni župljanin Anton Gržeta, suprug i otac šestero djece. „Zasigurno, obitelj danas treba osposobiti za iskustveni susret sa živim Kristom te će iz spoznaje Krista niknuti njihovo dostojanstvo – dostojanstvo specifične duhovnosti koja ima vlastitu vrijednost. Ta vrijednost svoje korijene vuče još od Svete obitelji koja je, kako je sv. Papa Ivan Pavao II. rekao ‘pralik i primjer svih kršćanskih obitelji’. Ono što je možda specifično za većinu mladih obitelji, koje se u Župi okupljaju na nedjeljnoj misi je to da one nisu potrebite klasične pastoralne skrbi Crkve. One se već uistinu osjećaju kao dio Crkve te mogu i same, zahvaljujući svojem iskustvu, djelovati kao animatori i župni suradnici“, naglasio je.

Ispred Bazilike sv. Franje Asiškoga u Asizu / Foto: župni Facebook

U Župi je, dodao je, prepoznata potreba da se više njeguje i potpomaže obiteljska duhovnost. „Papa Franjo danas poziva čitavu Crkvu na autentičnije življenje evanđelja te s posebnom ljubavlju ohrabruje obitelji da se ostvare u svom pozivu, da njeguju svoju duhovnost koja im je danas potrebnija nego ikada, te poručuje: ‘Stoga, oni koji imaju duboke duhovne težnje ne smiju osjećati da ih obitelj sputava u tome njihovu rastu i napredovanju u duhovnom životu, nego je radije promatrati kao put koji Gospodin koristi da ih povede k vrhuncima mističnog sjedinjenja’. Na tom tragu je i promišljanje naše Župe o obiteljskoj duhovnosti danas“, naglasio je Gržeta.

Franjevačko nadahnuće za obitelj

„Tijekom godina franjevačka karizma postala je dio moga identiteta, ali ne samo mojeg, već i čitavog OFS-a koji djeluje u Župi. Ona se uvelike razlikuje od karizme drugih redovničkih zajednica svojom jednostavnošću. Njezin molitveni vid i siromaštvo savršeno se uklapaju u suvremenu obiteljsku duhovnost. Kada je riječ o samom evanđeoskom življenju, obitelj može iz franjevačke karizme crpsti svoju inspiraciju i plodnost na mnogim područjima života, u društvu, politici, radu te tako učiniti svijet više franjevačkim – više kršćanskim“, naglasio je Gržeta.

Obitelj može iz franjevačke karizme crpsti svoju inspiraciju i plodnost.

Kada laici pronađu svoje mjesto unutar župne zajednice, onda se i osnažuju da budu vidljivi svjedoci Krista, istaknuo je Gržan. „Laici su svojim krštenjem postali dio Mističnog Tijela Kristovog te je prirodno i logično da će biti uključeni u vidljivu stanicu toga Tijela – župu. O njihovom uključenju u župu poslije Drugog vatikanskog koncila napisane su tisuće stranica crkvenih dokumenata. No i danas samo njihovo vrednovanje i uključivanje u život Crkve nailazi na poteškoće.

Nažalost, zahvaljujući internetskim mrežama, velik broj laika udružuje se u neke isključive katoličke podskupine, tako da je danas teško vidjeti laike koji svojim evanđeoskim načinom života svjedoče vjeru tamo gdje službena Crkva ne prodire ili koji besplatno preuzimaju neke odgovornosti u Crkvi ili pak pomažu u župnom pastoralu. Danas se u velikom broju radije udružuju u neku Facebook grupu ili grade neka svoja isključiva vjerska uvjerenja na portalima sumnjivog podrijetla. Zbog tog je naša Župa prihvatila veliki izazov i prepoznala goruću potrebu poučavanja laika kritičkom promišljanju i pronalaženju vlastitoga mjesta unutar Crkve. Kada laik pronađe svoje mjesto unutar župne zajednice, on se osnažuje da bude vidljiv svjedok Krista“, zaključio je župljanin Župe sv. Nikole Tavelića Anton Gržan.

Kontaktirajte nas

Ukoliko imate prijedlog za vijest, pošaljite nam na info@hkm.hr

Rezultati pretrage za pojam:

Danas slavimo sv. Joakima i Anu, Isusove djeda i baku – savršen dan da se prisjetimo i naših ‘neopjevanih heroja