"Ali ta Domovina utemeljena je na žrtvi života. Zato još uvijek stoji i stajat će dokle god njihova žrtva živi u barem jednom sjećanju. Stajat će Domovina dokle god je barem jedna svijeća upaljena na prozoru ovih dana. Dokle god barem jedan od prisutnih sudionika komemoracija i kolona sjećanja iskreno vjeruje da žrtva heroja ovoga grada ima smisla. To je poanta svega. Cijeni žrtvu pa ćeš možda jednom i shvatiti da njezini plodovi nisu samo za jedan naraštaj. Bilo nas je, ima nas i bit će nas zahvaljujući žrtvi. Zato budimo zahvalni i Bogu i ljudima", rekao je u svojoj propovijedi na euharistiji koju je predslavio ispred koncentracijskog logora "Velepromet" vlč. Zvonimir Martinović, župnik vukovarske župe BDM Kraljice mučenika.
Na početku propovijedi vlč. Zvonimir Martinović istaknuo je da svojim odlaskom, svojom prisutnošću na “Veleprometu” pokazujemo kako povijest poznajemo, “pokazujemo kako žrtve cijenimo, pokazujemo da sadašnjost živimo i budućnosti se nadamo”.
Podsjetio je na poznatu izreku “Narod koji ne poznaje svoju povijest nema budućnosti” te naglasio da zbog toga dugujemo zahvalnost svim žrtvama Vukovara i cijele Domovine. “Bez njihove žrtve ne bi nama danas bilo slobode i o povijesti bi na ovome istom mjestu govorili neki drugi, neki koji drugačije tumače činjenice i broje žrtve”, rekao je.
Vlč. Zvonimir Martinović naglasio je da smo dužni prenositi mlađima svoja iskustva “kako se ne bi kod mladih generacija dogodilo kolektivno neznanje o događajima koji su ranih devedesetih i nama i njima zajamčili slobodu i konačno da se ti događaji više nikad ne ponove”. “Mi koji se sjećamo te tužne jeseni kada je tuđa vojska ulazila u naša sela i naš grad, dobro znamo kako smo se osjećali. Nitko nikoga u takvoj situaciji nije pitao za godine i može li se nositi sa stresnim događajima. Mi koji smo bili prognani, koji smo napuštali ljepote svojega djetinjstva, dužni smo prenositi mladim naraštajima i pismeno i usmeno ta iskustva, ponavljam, kako se strahote rata ne bi više ponovile”, istaknuo je.
Mi koji smo bili prognani, koji smo napuštali ljepote svojega djetinjstva, dužni smo prenositi mladim naraštajima i pismeno i usmeno ta iskustva, ponavljam, kako se strahote rata ne bi više ponovile.
“Bog nas je čuvao i to je činjenica i to nikada ne smijemo zaboraviti. Dok smo u podrumima molili krunicu i dok su naši očevi izlagali svoje živote, Bog nas je čuvao. I samo smo tako mogli i samo tako možemo dalje. S vjerom u Boga nadajući se i danas da će jednom snaga opraštanja postati jača od ljudskih osjećaja. Dijelimo danas na ovome mjestu sve osjećaje i sjećanja onih koji su na ovome tlu, u ovim konkretnim prostorijama bili zatvoreni i mučeni. Dakle, pred nama bi se lako mogla pojaviti kriva slika, lice zatvorenika koji je izgubio svaku nadu u budućnost, kojemu je teško povjerovati kako će jednom izići na slobodu”, rekao je vlč. Zvonimir Martinović.
Kazao je da mu često svjedoče oni koji su prošli iskustvo zla i zatočeništva da su nasuprot tako teškoj stvarnosti u kojoj su se nalazili kroz vjeru i molitvu nalazili nadu za budućnost. “Živjeti budućnost u sadašnjosti, živjeti nadu u bolje sutra dok trpiš patnju i nevolje, to se može samo snagom vjere. Vjera je, dakle, taj izvor iz kojeg crpimo snagu za svaki životni dan. I kad nam je teško nemojmo ni mi zaboraviti da je vjera naš prozor u budućnost postavljen na ćeliji sadašnjosti”, rekao je.
Vjera je, dakle, taj izvor iz kojeg crpimo snagu za svaki životni dan.
“Žrtva je temeljni kamen na kojem se gradi budućnost za naraštaje koji dolaze. I zato je potrebno znati i podsjećati se koliko su nam temelji jaki. Često se u životu pitamo koja je vrijednost žrtve, od one neke najmanje pa do one najveće žrtve života. Konkretno, punih trideset godina naša Domovina stoji na utemeljena na stijeni žrtve naših branitelja i civila. Ali što ti vrijedi stijena na kojoj Domovina stoji kada ne znaš cijeniti žrtvu onih koji su život dali da bi se Domovina izgradila? Kad je tako, klimavi su to temelji, klimava je ta budućnost. Da bismo učvrstili temelje dužni smo malo češće podsjećati se da je njihova žrtva izrasla iz korijena vjere, iz žive nade da ima smisla svaka teškoća koju prolaze. Jednako tako, ako na živote i žrtvu naših logoraša i branitelja gledamo kao na nešto uzaludno, nešto izgubljeno, kao na žrtvu koja nema smisla, jednaki smo onima koji nemaju budućnosti”, naglasio je.
Ali što ti vrijedi stijena na kojoj Domovina stoji kada ne znaš cijeniti žrtvu onih koji su život dali da bi se Domovina izgradila?
Vlč. Zvonimir Martinović istaknuo je: Nemoj biti sebičan. Nemoj vikati kao je sve bilo uzalud. Svaka žrtva ima smisla, ali tko kaže da baš mi moramo osjetiti plod svake žrtve. Crkva stoji na stijeni. Domovina je utemeljena na stijeni, na stijeni žrtve, ali mi i dalje često slušamo kako ne valja ovo i ne valja ono. Ma jesu li se naši očevi za to borili? Pa jesu. Tko je rekao da će odmah sve i svima bit savršeno pa nitko.”
Stajat će Domovina dokle god je barem jedna svijeća upaljena na prozoru ovih dana.
“Ali ta Domovina utemeljena je na žrtvi života. Zato još uvijek stoji i stajat će dokle god njihova žrtva živi u barem jednom sjećanju. Stajat će Domovina dokle god je barem jedna svijeća upaljena na prozoru ovih dana. Dokle god barem jedan od prisutnih sudionika komemoracija i kolona sjećanja iskreno vjeruje da žrtva heroja ovoga grada ima smisla. To je poanta svega. Cijeni žrtvu pa ćeš možda jednom i shvatiti da njezini plodovi nisu samo za jedan naraštaj. Bilo nas je, ima nas i bit će nas zahvaljujući žrtvi. Zato budimo zahvalni i Bogu i ljudima”, zaključio je.