Katedrala Uznesenja Blažene Djevice Marije i svetih Stjepana i Ladislava u Zagrebu najveća je i najmonumentalnija sakralna građevina u Hrvatskoj i jedan od najvrijednijih spomenika neogotičke hrvatske kulturne baštine.
Brzo nakon osnutka biskupije u Zagrebu, oko 1094., počelo se s gradnjom stolne crkve u prijelaznom romaničko-gotičkom stilu. Gradnja je trajala dugo te je katedrala tek 1217. bila završena i posvećena. Uskoro je ona teško oštećena zbog provale Tatara 1242., ali ju je već biskup Timotej u 13. stoljeću počeo temeljito obnavljati u gotičkom stilu. Obnova je nastavljena u 14. i 15. stoljeću. U 16. stoljeću katedrala je utvrđena zidinama i kulama, a u 17. stoljeću dobiva svoj masivni renesansni toranj, objavljeno je na internetskim stranicama Zagrebačke nadbiskupije.
Požari i navala neprijatelja više su je puta oštećivali, ali najveće oštećenje pretrpjela je u potresu 1880. Nakon potresa, provedena je temeljita obnova katedrale u neogotičkom stilu od 1880. do 1906. po nacrtima graditelja F. Schmidta i pod vodstvom Hermanna Bolléa. Tada je zagrebačka prvostolna crkva dobila svoj današnji oblik s dva vitka tornja, visokim krovištem, novim stupovima u svetištu i oltarima koji su zamijenili one barokne iz 18. stoljeća.
Umjesto starih grobnica biskupa i velikaša, sagrađena je nova grobnica za zagrebačke nadpastire iza glavnog oltara. Uz druge velikane, tu počivaju i hrvatski mučenici Petar Zrinski i Fran Krsto Frankopan, čije su kosti prenesene 1919. iz Bečkog Novog Mjesta, Ivan Antun Zrinski, Eugen Kvaternik i drugi. U njoj su sahranjena i posljednja tri zagrebačka nadbiskupa: stožernici bl. Alojzije Stepinac, Franjo Šeper i Franjo Kuharić.
Zagrebačku katedralu godišnje posjeti više od milijun posjetitelja. Pogledajte video priču Tiskovnog ureda Zagrebačke nadbiskupije o simbolu grada Zagreba i ponosu cijele Hrvatske, ali i o hodočasnicima, strancima i slučajnim prolaznicima koji u njoj traže duhovnu okrepu.