Turistička zajednica Grada Krka predlaže da se taj dugi put prijeđe kroz 6 dana. Nismo imali toliko vremena i učinilo nam se da su rute kratke te smo osjećali da mi možemo više, pa smo spojili neke rute.

Odlučili smo poći iz samostana sestara benediktinki u Krku gdje smo u srijedu ujutro slavili misu te smo zazvali Božji blagoslov na naše hodočašće. Htjeli smo da to baš bude hodočašće, ne planinarenje, ne treniranje, ne iscrpljivanje, već da to prije svega bude hodočašće.

Slomljen ne, umoran da, ali i blagoslovljen!

Nakon toga smo se uputili na početnu točku našega hoda, odnosno nogometno igralište u Krku i pomalo smo se uspinjali prema mjestu koje se zove Vrh. Lagano smo hodili, molili i razgovarali. Budući da je projekt Camino Krk novi, mi smo se malo i izgubili u jednom trenutku, odnosno malo smo sišli s predviđenog puta. Umjesto u Porat došli smo u Malinsku i zapravo smo skratili put za 4, 5 kilometara.

Nastavili smo hodati do Njivica i, budući da je Krk jedan lijepi otok, da je kraj ljeta i more je predivno te nema velikih gužvi, lijepo smo napravili pauzu u Njivicama gdje smo se osvježili u moru i to je bio jedan lijep blagoslovljen trenutak. Hod smo nastavili do Omišlja, dakle prvi dan smo prošli 32 kilometara.

Zatim smo se vratili na smještaj u Krk te smo drugi dan hodali od Omišlja do Vrbnika. Naša staza je bila duga 28 kilometara. Taj dan nam je bio malo naporan jer smo dosta hodali po asfaltu i put možda nije najbolji za pješake. Međutim, to je tako u životu, ako želiš stići do cilja ne možeš birati putove kojima ćeš ići, već ideš onim putovima koji postoje.

Dio od Čižića do Dobrina te spuštanje do Risike gdje smo se također osvježili, pa hod do Vrbnika – cijeli taj dio je fenomenalan. Prekrasna priroda, ambijent, malena mjesta.

Više o ostatku puta i što su hodočasnici naučili na tom putu pogledajte u videu: