U toj zabiokovskoj župi vjernici od ranog jutra moleći i idući za križem u procesiji obilaze postaje i mjesta gdje ih mještani dočekuju uz okrjepu. Tijekom desetosatne procesije prijeđu put dug oko 27 kilometara, bez obzira na vremenske prilike ili neprilike, njegujući tako tu tradiciju od pamtivijeka, izvijestila je IKA.

U povodu Velikoga petka, kako piše portal Slivno, župnik fra Željko Tolić pozvao je Slivanjce i Slivanjke na razmišljanje.

Razmišljanje uz Veliki petak

„Dragi moje Slivanjke i Slivanjci! Umuknite dubokom, najdubljom i svetom šutnjom! Vi koji ovo čitate – umuknite! Zašutite! Budite tihi, toliko da dah svoj na trenutak ne čujte!

Prestani plakati, jadati se, brontolati i grintati. Križeve vaše, podjele i putove vaše, duže ili kraće, i dišpete vaše, običaje vaše, svojeglavost i uznositost vašu na čas zaboravite i sa strane ostavite.

Jer danas ima i važnijih stvari. Jer danas – na Veliki i sveti petak – Ljubav nije ljubljena!

Upamti tu rečenicu. Ljubav iz koje je proizašla svaka druga ljubav, danas – na Veliki petak – nije ljubljena, nego je mukom mučena i cijela je u modricu pretvorena!

Slivanjke i Slivanjci, duhom se unesite i preselite danas na Golgotu. Zatvori oči i budi ondje, na Golgoti, ispod križa, uz Mariju, majku Njegovu, uz Ivana, ljubljenog učenika, i svete žene. Budi s njima, u njihovu društvu. I budi s Njime. I zamisli Njegov pogled. I poglede svjetine koja viče, urla i traži krv Nevinoga. I sjeti se, samo to, jer nije previše: sjeti se da je samo jedna Njegova kap krvi dovoljna da nestane sve zlo, himba i podjela. Da se sve to uguši. I više ne postoji. Samo u jednoj Njegovoj kapi, koja je kapala i tekla odasvud i posvud Njegova svetoga tijela. Krv Jaganjca Božjega, koji oduzima i briše grijeh svijeta. Krv Sina Božjega, ta presveta krv, Boga moga i Boga tvoga.

Procesija Za križem u Slivnom / Foto: Ante Mirić

Možeš li zamisliti kako te je ljubio?

Zagrlio je križ na koji će mu ruke oštrim čavlima zakovati, na kojem će mu kopljem rebro probosti i spužvom octa žedna usta napojiti. Križ – te dvije poprečne grede – na kojima će izdahnuti. Jer znao je da taj križ, samo on, tebi i meni – Slivnu i Slivanjcima – život daje i donosi: u punini i vječnosti Njegovoj.

Danas je dan – taj Veliki i sveti petak – kada su se svete oči zaklopile i svete usne utihnule, kada se glava smrti naklonila i najsvetija duša od tila svoga rastavila. Danas je dan gorke muke Isusa iz Nazareta, Boga tvoga i Boga moga. Kalvarijska drama i agonija našega Kralja, čija kruna ne bliješti, već krvlju kapa i razlijeva se.

Zašto si me zaboravio, zašto si me modricom ispunio, zašto si moj život samo teškim križem ispunio?

Zato, drage Slivanjke i Slivanjci – gdje god bili, živjeli i radili – danas ušutite. I zanijemite. Tihi budite. Utišajte buku u sebi i oko sebe. Zaustavite na čas dah i poslušajte što vam na Veliki petak srce govori, na što vas zove i poziva. Ne gasite i ne gušite tinja vlastitoga srca: dopustite mu da čuje vaš vlastiti i Njegov vapaj: Bože moj, Bože moj, oh Bože moj, zašto si me ostavio? Možemo to i drugim riječima: Zašto si me zaboravio, zašto si me modricom ispunio, zašto si moj život samo teškim križem ispunio?

I kad misliš da si sam i napušten, ja sam ti bliži nego si ti sam sebi.

No, to je vapaj u kojem slutim i nešto drugo. Kao Ilija uz blagi lahor, slutim i, gotovo, napipavam riječi: Ne jadikuj! Toliko te volim! Toliko si mi važan da sam za te umro i svu krv svoju za tebe iscijedio! Ne jadikuj i ne okreći od mene. I kad misliš da si sam i napušten, ja sam ti bliži nego si ti sam sebi. U dlanove ruke svoje ime sam tvoje urezao i u njih te pospremio. K vječnosti mojoj tebe sam pridodao, dahom te svojim ispunio i besmrtnim te učinio. I sve to jer si mi drag, jer te volim, jer si mi važan. Takvog sam te zamislio. I u svemoći mojoj takvim te učinio, ma kakva god moja nemoć na Veliki petak izgledala.

Toliko sam te ljubio da moja Ljubav, kao ocean duboka i svemir široka, danas nije ljubljena, nego je na smrt osuđena, posred lica pljuvačkom popljuvana, s Barabom uspoređena, na križu visjela i u teškim se mukama, dok sam umirao, za tebe molila.

Stoga, Slivanjke i Slivanjci, dok vas bude, nikada ne zaboravite: toliko sam vas volio!“, poručio je fra Željko.