Zagrebački nadbiskup, teološki i filozofski pisac Antun Bauer rođen je na današnji dan, 11. veljače 1856. godine u selu Breznici, nedaleko od Varaždina, u obitelji gradišćanskih Hrvata.
Na čelu Zagrebačke nadbiskupije nalazio se između 1914. i 1937. godine, a time i tijekom većeg dijela međuratnog razdoblja. Bauer je na nadbiskupskom položaju naslijedio Jurja Posilovića, a njega je naslijedio bl. Alojzije Stepinac.
“Pod Tvoju se obranu utječemo, Sveta Bogorodice! Naših patnja ne prezri u potrebama našim, nego od sviju pogibli oslobodi nas vazda, Djevice slavna i blagoslovljena!”
Kip Majke Božje Bistričke
Bistrička Gospa bila je tješiteljica kršćana za vrijeme turskih opasnosti, pomoćnica u Prvom i Drugom svjetskom ratu i u domovinskom ratu. Nadbiskup Bauer okrunio je 1935. čudotvorni kip Marije i Malog Isusa zlatnim krunama i proglasio Mariju kraljicom Hrvata, što je bio osobito ganutljiv prizor za vjernike, piše Hrvatsko nacionalno svetište Majke Božje Bistričke. Dogodilo se to na jubilejskom slavlju 250. obljetnice svetišta Majke Božje Bistričke koje se odvijalo prigodom zagrebačkog hodočašća 7. srpnja navedene godine. Nadbiskup se približio kipu Majke Božje Bistričke, kruneći ga zlatnom krunom govoreći: “Pod Tvoju se obranu utječemo, Sveta Bogorodice! Naših patnja ne prezri u potrebama našim, nego od sviju pogibli oslobodi nas vazda, Djevice slavna i blagoslovljena!”
Križni put u Mariji Bistrici
Posebnost Svetišta Majke Božje Bistričke je i križni put. Uređenje križnog puta u Mariji Bistrici zamislili su nadbiskup Antun Bauer i njegov koadjutor blaženi Alojzija Stepinac. Zamisao se rodila za vrijeme Euharistijskog kongresa 1935. u Čenstohovi, kad su gledali križni put na Jasnoj Gori, pišu Općina Marija Bistrica i Svetište Majke Božje Bistričke.
Početak gradnje Kalvarije u Mariji Bistrici započinje 1938. godine. Do 1943. postavljene su prve četiri postaje: I. Pilat osuđuje Isusa na smrt, II. Isus prima na se križ, III. Isus pada prvi put pod križem i IV. Isus susreće svoju majku. Figure su u naravnoj veličini isklesane u Italiji.
Provedbu obnoviteljskih zahvata uglavnom je pokretao bistrički župnik, a zdušno potpomagao ordinarijat Zagrebačke nadbiskupije. Uz župnika, o gradnji Kalvarije skrbila je posebna ustanova pod nazivom “Naša draga svetišta”. Osnovao ju je nadbiskup Stepinac sa zadaćom da se brine o uređenju svetišta diljem Hrvatske, a napose o svetištu Majke Božje Bistričke, jer je “od svih marijanskih prošteništa hrvatskim vjernicima najviše priraslo srcu”.
Nadbiskupska dužnost
Nakon zaređenja za svećenika mladi Antun Bauer doktorirao je teologiju i filozofiju u Beču, a zatim je neko vrijeme bio kapelan u župi sv. Marka u Zagrebu te u Ivancu i Samoboru, piše povijest.hr.
Kasnije je počeo predavati na Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, gdje je s vremenom postao i redoviti profesor te dekan. Zatim postaje rektor zagrebačkog Sveučilišta.
Bio je i urednik i dugogodišnji suradnik Katoličkog lista te mnogobrojnih drugih katoličkih glasila. Godine 1911. Bauer je postavljen za koadjutora zagrebačkom nadbiskupu Jurju Posiloviću, a po njegovoj smrti naslijedio ga je na nadbiskupskom položaju. U doba nadbiskupa Bauera izgrađeno je poznato sjemenište u Zagrebu na Šalati, a zaslužan je što je Zavod sv. Jeronima u Rimu postao nacionalna ustanova.
Nakon Prvog svjetskog rata nadbiskup Bauer postao je prvi predsjednik Biskupske konferencije Jugoslavijete organizira prvu sinodu Zagrebačke nadbiskupije. Godine 1935. zabranio je svećenicima kandidiranje za zastupnike na listi bilo koje političke stranke.
Prije stupanja na nadbiskupsku dužnost i sam se aktivno bavio politikom. Između 1885. i 1911. pet puta je izabran za zastupnika Hrvatskoga sabora, isprva kao pripadnik Stranke prava, potom Matice stranke prava, odnosno Udružene opozicije, i naposljetku kao predstavnik Hrvatske stranke prava, s kojom je prišao Hrvatsko-srpskoj koaliciji. Sve to vrijeme zalagao se za pravedno rješenje hrvatskog nacionalnog pitanja.
U svojim filozofsko-teološkim djelima zastupao je neotomističku interpretaciju metafizike. Najvažnija Bauerova djela su: Područje materijalizma, Bogoslav Šulek kao filozof i polemik, Naravno bogoslovlje, Teodiceja ili nauk o razumskoj spoznaji Boga i Obća metafizika ili ontologija.