Pučka kuhinja na zagrebačkom Svetom Duhu sljedeće godine obilježit će 25 godina djelovanja. U korizmenom su vremenu akcijom prodaje „Korizmenih pereca” prikupili donacije za obnovu dotrajalih kotlova, što je bio povod razgovora za Hrvatsku katoličku mrežu.
Fra Vladimir Vidović godinu je dana u ulozi voditelja Pučke kuhinje Caritasa župe sv. Antuna Padovanskog na Svetom Duhu. Pučka se kuhinja nalazi u sklopu Doma sv. Antuna koji je izgrađen donacijama talijanskog Caritasa svetog Antuna. ”Ljudi su dolazili na naša samostanska vrata i tražili jesti. Kako je broj rastao, tako se javila potreba i ideja da izgradimo pučku kuhinju koja će biti na korist svima onima koji dođu”, za rekao je za Hrvatsku katoličku mrežu fra Vladimir.
„Posebnost naše pučke kuhinje je ta da ne tražimo provjeru identiteta korisnika. Svatko tko dođe dobije obrok svakog dana u tjednu, osim nedjeljom”, kaže fra Vladimir te nadodaje kako za funkcioniranje pučke kuhinje imaju potporu grada Zagreba i brojnih dobročinitelja.
„Prvih je godina broj korisnika bio velik, što znamo po broju obroka i količini hrane koju smo pripremali. U početku smo dijelili 600 do 700 obroka svaki dan. Taj se broj, hvala Bogu, smanjio tako da u zadnje četiri godine pripremamo oko 100 obroka”, rekao je fra Vladimir.
Ove su godine započeli s obnovom pučke kuhinje. „Došli smo na jednu spontanu ideju da u korizmenom vremenu ponudimo korizmene perece. Pakirali smo 13 pereca s lijepim citatom što je nosilo duhovnu i materijalnu poruku”, naveo je fra Vladimir i naglasio kako su prikupljenim donacijama kupili dva kotla, koja su bila najpotrebnija. Ostatkom novca kupili su perilicu i obnovili dotrajale dijelove kuhinje. „Tako smo s dobročiniteljima te male korizmene akcije potaknuli veliko djelo obnove pučke kuhinje”, svjedoči.
„Mi smo Dom svetog Antuna i onda smo na tom tragu odlučili imati 13 pereca u čast svetog Antuna Padovanskog, koji je naš zaštitnik”, napomenuo je naš sugovornik.
Za korisnike, koji hranu nose i pripremaju kući sa svojim obiteljima, podjela započinje u 12 sati. „Prije te podjele molimo molitvu Anđeo Gospodnji ili, sad u uskrsnom vremenu, Kraljice neba”, ističe fra Vilček Novački, koordinator volontera.
U 13 sati počinje posluživanje hrane korisnicima, a podjela započinje molitvom za sve volontere, djelatnike pučke kuhinje, dobrotvore i korisnike, rekao je fra Vilček.
Prisjetio se i kako ih je jednom posjetila evangelizacijska grupa iz župe, koji su se družili s beskućnicima kroz ples i pjesmu. „Osim što im dajemo jesti, pružamo im i duhovnu hranu kako bi osjetili radost kršćanskog života”, naglašava fra Vilček.
„U siromasima koji su nam darovani prepoznajemo i gledamo lice Krista Raspetoga, koji je tu došao za svakog od nas”, istaknuo je fra Vladimir i nadodao kako je cilj svih akcija pomoći ljudima koji su naša braća i sestre. “Oni su naši bližnji i to je poziv na koji uvijek odgovaramo”, svjedoči fra Vladimir.
Volonteri pripremaju namirnice i poslužuju korisnike, nadodaje fra Vladimir i spominje ”želimo ostvariti socijalni kontakt s korisnicima jer nismo samo servis za posluživanje hrane”. Kako kaže, imaju standardnu postavu volontera – dvije kuharice, ljude koji rade u skladištu, vozača koji distribuira potrebne namirnice te župljane koji redovito dolaze.
Spominje kako, osim volontera iz župe, dolaze i volonteri i izvan nje. Redovito volontiraju i učenici Srpske pravoslavne opće gimnazije, kao i studenti Sveučilišnog centra za protestantsku teologiju. „Povremeno tijekom godine imamo velike akcije i onda uključimo sve volontere koji dolaze”, navodi fra Vladimir.
Volonterka Meri godinu je dana u pučkoj kuhinji u koju dolazi dva puta tjedno. “Lijepo je kada dobijete milost od Boga pomagati onima koji su u potrebi i divan je osjećaj kad možete učiniti neko dobro djelo”, svjedoči.
Snježana je volontirati počela prije tri godine u vrijeme korizme. “Razmišljala sam čega bih se mogla odreći i došla mi je ideja da bih mogla volontirati. Nikad neću zaboraviti svoj prvi dolazak, bila sam doista šokirana. Nisam mogla vjerovati da još postoje ljudi koji ovise o obroku koji ovdje dobiju. To je promijenilo moj odnos prema hrani. Sada za svaku koricu kruha, koju želim baciti, dva puta promislim hoću li to učiniti”, kaže Snježana.
Dragutin volontira nekoliko mjeseci, a uz posao jednom tjedno odvoji vrijeme za dolazak u pučku kuhinju. „Otkad sam počeo volontirati ovdje, moj se život promijenio. Darujući ljubav korisnicima koji dolaze u pučku kuhinju, usavršavam svoju ljubav i osjećam se iznimno bogatim čovjekom”, rekao je Dragutin.