Prije točno trideset godina zagrebački nadbiskup kardinal Franjo Kuharić u Petrinji je, na blagdan sv. Lovre, zaštitnika toga grada, izrekao propovijed koja je snažno utjecala na sve hrvatske branitelje, ali i na sav narod. Govorio je o načelima i opraštanju. Ovdje izdvajamo najsnažniji dio:
“Ako je moj protivnik spalio moju kuću, ja neću zapaliti njegovu! Ako je razorio moju crkvu, ja neću ni dirnuti njegovu, dapače, čuvat ću je. Ako je napustio svoj dom, ja neću ni igle uzeti iz njegova! Ako je ubio moga oca, brata, sestru, ja neću vratiti istom mjerom nego ću poštivati život njegova oca, brata, sina, sestre!
To je Evanđelje, možda teško razumljivo pogaženom i poniženom čovjeku, pogaženom i poniženom narodu, ali to je Evanđelje zalog pobjede.
To moraju biti naša načela. To moraju biti naši postupci, jer u protivnom bismo i mi bili žrtve Zmaja! Obraćenje, molitva i post su najmoćnija sredstva u borbi sa Zmajem! Ljubiti istinu, činiti dobro, vršiti pravednost, zakoni su Božjega svijeta u kojem nema mjesta Zmaju.
A mi hoćemo takav svijet, svijet mira i slobode! Za takav mir mi molimo. Bog neka pobijedi Zmaja u svakoj duši i savjesti da ljudi budu ljudi mira, a ne rata!” (Kuharić: Mir je djelo pravde, Zagreb, 1995., str. 162.-163.).
Kardinal Kuharić uvijek je ustajao i ustrajao u obrani vjere i prava pojedinca, inzistirajući na pravednosti i temeljnim načelima, kako u doba komunizma, tako i u Domovinskom ratu.
Dragi kardinale, hvala za hrabrost, jasnoću i blagost!