Prošle su tri godine otkako je Krunoslav Pačalat doživio dva teška moždana udara, javlja Podravski.hr.

Bolest ga je prikovala uz bolnički krevet no, nije se dao. Polako se oporavljao i utjehu našao u komunikaciji s vjernicima putem društvene mreže. Na Facebooku je imao svoj profil i brzo skupio 5000 pratitelja. Zbog interesa morao je otvoriti i stranicu kako bi svi koji su ga htjeli čitati i zatražiti savjet to mogli i činiti.

Nakon moždanih udara bio je smješten u Svećeničkom domu u Varaždinu te koprivničkom Domu za starije i nemoćne. Posljednje mjesece proveo je u jednom privatnom pitomačkom domu, kod prijatelja. Posljednja objava na svojoj društvenoj mreži Facebooku koju je vodio bila je prigodna adventska 15. prosinca.

“Ja i Isus smo sada jedno. Više ne gledam na svoje interese, nego mi je Isus na prvom mjestu. Više ne idem u kompromis sa zlom radi toga što želim biti sav Isusov”, napisao je između ostalog.

Njegove objave na Facebooku prenosili smo i na našem portalu HKM-a.

Tko je bio vlč. Krunoslav Pačalat?

Vlč. Krunoslav Pačalat rođen je 3. siječnja 1973.  u Varaždinu od oca Ivana i majke Đurđice. Osnovnu školu polazio zajedno s bratom Anđelkom u rodnom mjestu Jalžabet u župi svete Elizabete u Jalžabetu. Kao polaznik dječjeg vrtića postao ministrant na poziv tadašnjeg župnika preč. Stjepana Golubića.

Ministrant je bio punih 9 godina, sve do polaska u sjemenište na Šalati. Volio je odolaziti u crkvu i sudjelovati u životu svoje župe te tako bio rado ministrant svom župniku preč. Golubiću koji ga je uvijek oduševljavao svojim predanim svećeničkim služenjem narodu, kojem je poslan od Boga, i Bogu kojem se odazvao na poziv na rad u vinogradu Božjem. Župnikova blizina mu je bila veliki poticaj da razmišlja o svećeničkom pozivu kojem se nakon 8. razreda odazvao. U Zagrebu na Šalati je završio klasičnu gimnaziju godine 1992.

Potom je studirao teologiju na Katoličkom bogoslovni fakultetu u Zagrebu. Za đakona je zaređen u jesen 1997. godine, a za svećenika 29. lipnja 1998., zajedno sa šestoricom svojih kolega u varaždinskoj katedrali, kao prvi svećenici zaređeni u toj katedrali od osnutka Varaždinske biskupije. Mladu misu imao je tjedan dana nakon ređenja, 5. srpnja 1998. u svojoj rodnoj župi sv. Elizabete u Jalžabetu.

Po dekretu Varaždinskog biskupa mons. Marka Culeja, prvog varaždinskog biskupa bio je poslan za kapelana u Pitomaču, gdje je pune dvije godine obavljao tu službu. Tu je stekao dragocjeno iskustvo u radu s mladima, ministrantima, bračnim parovima za svoj kasniji samostalni svećenički pastoralni rad. Nakon službe kapelana u župi sv. Vida u Pitomači, opet po dekretu varaždinskog biskupa mons. Marka Culeja postavljen je u Koprivnici dušobrižnikom Županijske bolnice i Doma umirovljenika, te župnikom novoosnovane župe Blaženog Alojzija Stepinca u Koprivnici, kao prvi župnik te župe.

Vlč. Pačalat je gostovao u HKR-ovoj emisiji “Od Krista pozvani” 14. veljače 2010. gdje je govorio o svojoj bolesti.

“Ja svoju bolest doživljavam kao milost. Na bolest gledam kao nešto kroz što Bog može lakše doći do izražaja. Moje ljudske snage su slabe. U bolesti sam iskusio kako sam kao čovjek nemoćan. Dok ležim ljudi mi dolaze na razgovore. Ljudi su dolazili s raznih strana jer su u potrazi za duhovnom pomoći i njima nije smetalo što se ja nalazim u krevetu. Nikad nisam molio za zdravlje jer je meni bolest pomoć za moj duhovni život i tjera me na ispovijed svaki tjedan. Nikad ne znam kad će me Bog uzeti”, istaknuo je vlč. Pačalat u razgovoru za HKR.

“Svećeništvo nije posao već je život. Vjernicima sam na raspolaganju 24 sata dnevno. Raduje me svaki dolazak vjernika iako nisam uvijek raspoložen. Svaki dan želim ostvarivati Kristovo raspoloženje za biti svećenik i biti blizak ljudima”, zaključio je vlč. Paačalat.